ordinacija (lat.) 1. U Kat. crkvi i ist. crkvama, svećeničko ređenje; jedan od sakramenata. U evangeličkim crkvama, liturgijski obred uvođenja u pastorsku službu. Nema sakramentalnog značaja, a podjeljuje se ređeniku u svečanoj liturgiji molitvama i polaganjem ruku. 2. Radna prostorija, samostalna ili u sklopu zdravstv. ustanove, namijenjena pregledavanju i ambulantnom liječenju ljudi ili životinja. U njoj radi liječnik, obično uz pomoć med. tehničara (med. sestra, zubni asistent, veterinarski tehničar i dr.). Oprema o. ovisi o namjeni (opće medicine, veterine, specijalističke struke, zubna o. i dr.).