Origen (grč. Ôrigénēs), ranokršć. teolog i filozof (Aleksandrija, o. 185 – Tir, o. 254). Ravnatelj aleksandrijske katehetske škole (203); zaređen za svećenika (230); protjeran iz Aleksandrije, otvorio 232. vlastitu školu u Cezareji Palestinskoj. Umro od posljedica mučenja za progona kršćana pod carem Decijem. Napisao na grčkom oko 2000 spisa, egzegetskih, dogmatskih, asketskih i homiletskih. U najvažnijem djelu O počelima dao je prvi sustavni prikaz kršć. misli u helenističkom filoz. ruhu. Priredio kritičko izdanje Starog zavjeta sa šest paralelnih tekstova (Heksapla); Bibliju tumačio alegorijski, kroz tri smisla: doslovni, moralni i duhovni. U apologiji Protiv Celsa pobija jedan spis protiv kršćanstva. Gl. značajke njegove teologije su uloga logosa u spasenju, preegzistencija duše, teorija o ciklusima ponovnih stvaranja i konačnog spasenja svih. Neke od teza osuđene su na II. carigradskom koncilu (553). Ostavio snažan utjecaj na ist. duhovnost i mistiku.