Oton I. Veliki, kip iz katedrale u Magdeburgu
Oton I. Veliki, njemački kralj i rimsko-njemački car (Wallhausen ?, 23. XI. 912 – Memleben, Tiringija, 7. V. 973). Sin kralja Henrika I., kojega je naslijedio nakon njegove smrti 936. Odlučnim mjerama skršio otpor domaćih velikaša, kneževa Bavarske, Lotaringije i Švapske. Godine 951. porazio kralja Italije Berengara II. i okrunio se za kralja Italije, a 955. porazio Mađare na Leškom polju kraj Augsburga, čime su konačno zaustavljeni njihovi prodori u Njemačku i zapadnu Europu. Djelovao na osvajanju i kolonizaciji slavenskih područja istočno od Labe, gdje je 936–37. osnovao dvije marke, čiji su markgrofovi (Hermann Billung i Gero) postupno pokoravali susjedna plemena pod njemačku vlast. Godine 950. Otonov suverenitet priznao je i češki knez Boleslav I. Pobjedom nad slavenskim plemenima na rijeci Recknitz 955, Oton je premjestio državnu granicu na rijeku Odru; 963. prisilio je i poljskoga kneza Mieszka I. da prizna njegov suverenitet. Uspješno osvajanje slavenskih područja pratila je i njihova sustavna kolonizacija i germanizacija, kao i osnivanje niza biskupija i nadbiskupije Magdeburg (968). Učvrstivši svoju vlast, Oton se 962. dao okruniti za rimsko-njemačkoga cara, čime je obnovio carstvo Karla Velikog i osnovao Sveto Rimsko Carstvo Njemačke Narodnosti. Nakon početnih sukobljavanja s Bizantom u južnoj Italiji, uspostavio je s njim dobre odnose te 972. dogovorio brak svojega sina Otona II. s bizantskom princezom Teofanom.