ozon (grč. preko njem.), plavkast plin karakteristična ugodna mirisa, alotropska modifikacija kisika čija se molekula sastoji od triju atoma kisika (O3). Nastaje prilikom pražnjenja atmosferskog elektriciteta (munja) i djelovanjem ultraljubičastih zraka na molekule kisika. Oko 80% ozona u atmosferi nalazi se na visini od 10 do 40 km, tj. u stratosferi. U troposferi ga je vrlo malo, o. 10%. U prirodi nastaje fotokem. procesima koji uvjetuju fotodisocijaciju ishodišnih tvari, kao što su šumska vegetacija i mikroorganizmi, ali i izgaranjem fosilnih goriva, gdje odlučujuću važnost ima ultraljubičasto zračenje, a preduvjet nastajanja ozona u troposferi je prisutnost dušikova dioksida (NO2) na koji djeluje vidljivo Sunčevo zračenje. Najintenzivniji izvorni procesi nastajanja ozona su u području oko ekvatora, a zbog dinamike atmosfere i transportiranja zračnih masa najviše ga je iznad polova. Njegovo značenje za Zemlju vrlo je veliko: sprječava prodor štetnih zraka iz svemira i ultraljubičastog zračenja. Na stanjivanje ozonskog sloja i stvaranje ozonskih rupa kroz koje prodiru štetna zračenja utječe niz čimbenika: nadzvučni zrakoplovi, nuklearne eksplozije, raznovrsni plinovi, unošenje freona u atmosferu (kem. spojevi za rashlađivanje, izolaciju i punjenje raspršivača) i dr. Posljedice stanjivanja ozonskog omotača su povećanje broja oboljelih od raka kože, smanjenje imuniteta organizma, uništavanje oceanskog planktona što posredno vodi do prekida prehrambenih lanaca i dr. Poč. 1980-ih znanstvenici su otkrili stanjivanje ozonskog sloja iznad Antarktike. U Montrealu je 36 država svijeta potpisalo Protokol o zaštiti ozonskog omotača. Generalna skupština UN-a u prosincu 1995. proglasila je 16. IX. Međunar. danom zaštite ozonskog omotača.