pakao, iluminacija iz rukopisa Tre belles heures du Duc de Berry, 1416. Chantilly, Musée Conde
pakao, u mnogim religijama mjesto ili stanje kazne u zagrobnom životu. Pod raznim nazivima postoji u starim narodima: u Asiraca i Babilonaca (Arallu), u Grka (Had, Tartar), u Izraelaca (Šeol, Gehena), u Germana (Hel) itd. U budizmu i hinduizmu pojmu pakla kao stanju kazne i muka odgovara naziv naraka, kojih ima više. U islamu džehenem, prikazivan kao neman ili krater. Kršć. poimanje pakla temelji se na Bibliji i kršć. predaji i označava eshatološko stanje vječne kazne za grijehe, za razliku od privremene kazne (čistilište, koje niječu protestanti) i vječne nagrade (raj). Literarno-teol. i pučke predodžbe pakla (vatra, bezdan, muke i sl.) nastavljaju se na slike ant. kozmogonija. Već u patristici (Origen) i u modernoj teologiji postoje mišljenja da p. nije vječna kazna za grješnike, nego da će se na kraju svi ljudi spasiti. pren. Najgore životne prilike, nesreća, smrtna opasnost (“proživio sam pakao”, “ratni pakao”).