palingeneza (grč. preko lat.) 1. Ponovno nastajanje nečega što je već bilo i prošlo. Pojavljuje se u više oblika: Heraklit i stoici govore o cikličnom obnavljanju svijeta kroz ratove, Pitagorejci, Platon i novoplatonizam o seljenju duše nakon smrti u druga ljudska tijela, Origen o konačnoj obnovi svih stvorenja (apokatastaza), a Nietzsche o ponovnom povratku istoga. 2. biol Obnova, regeneracija; pojava osobina predaka u vrijeme embrionalnog razvoja novih naraštaja. Naziv uveo E. Haeckel da bi objasnio biogenetski zakon.