humor u glazbi. Kako glazba ne može izražavati pojmove, nego samo osjećaje i raspoloženja, u glazbenim se djelima može izraziti samo ono što je u temelju osjećaja komičnoga/smiješnoga – suprotnosti između normalnoga i nenormalnoga, očekivanog i neočekivanog. Među mogućnostima prikladnima toj svrsi jest zvukovno oponašanje akustičkog dijela smiješne stvarnosti, tonsko opisivanje i oslikavanje smiješnih pojava i zbivanja (mačja derača, svađa brbljavih piljarica na tržnici, magareće njakanje, žablje kreketanje), povezivanje izražajnih sredstava glazbe u strukture koje mogu izazvati osjećaj veselog, smiješnog, karikaturalnog, ili prilagođavanje tih sredstava (napjev, ritam, odgovarajući zvukovni efekti) tekstovima svoje vrste, os. u operama i operetama, pa u popijevkama i zborovima, ali i u instrum. djelima koja već svojim naslovima – scherzo, humoreska, parodija i sl., upućuju na pravi značaj svojega glazb. govora i sadržaja.