panpsihizam (grč.), filoz. učenje po kojem sve što postoji ima duhovni život. O oduhovljenoj stvarnosti govori i F. Petrić u četvrtom dijelu (Pampsychia) svoje filozofije. P. je prisutan već u Platonovu učenju o “svjetskoj duši”, u novoplatonizmu, u renesansi, u Spinozinu učenju da su sve stvari oduhovljene u različitim stupnjevima, u Leibnizovu nauku o monadama, kod Schellinga koji drži da je u univerzumu sve ispunjeno dušom, kod Haeckelova shvaćanja o jedinstvu org. i anorg. prirode. Temeljne misli panpsihizma mogu se naći na razne načine u psihologizirajućoj filozofiji XIX. st., npr. u filozofiji nesvjesnog (E. von Hartmann) i dr.