panteon, Rim, unutrašnjost
panteon (grč.) 1. Naziv za skup božanstava u jednom politeističkom sustavu; u grč. i rim. religiji, os. od helenističkog razdoblja, svi bogovi zajedno ili sažetak božanstva. 2. Svetište ili hram posvećen Sveboštvu, npr. u Iliju (Troji), Pergamu, Antiohiji, Aleksandriji, Rimu (danas crkva sv. Marije od Mučenika) itd. Pariški p. (Panthéon), nekadašnja crkva sv. Genoveve, u vrijeme Revolucije bio je prenamijenjen za čuvanje posmrtnih ostataka franc. velikana.