papratnjače (Filicophyta, Pteridophyta), odjeljak nižih vaskularnih stablašica koji se dijeli u 4 razreda: izumrle psilofite (Psilophytatae), crvotočine (Lycopodiatae), preslice (Equisetatae) i prave paprati (Filicatae). U taksonomskom pogledu najniže biljke stablašice, raširene u svim tipovima staništa, os. šumskim, livadnim i vodenim. Veličine su od malih i nježnih, pa do posve velikih i snažnih, poput bujadi (Pteridium aquilinum), koja je kozmopolit. To su biljke s pravim korijenom, stablom, listom i provodnim žilama, te izraženom izmjenom generacija, nespolne (sporofit) i spolne (gametofit). Po tome se značajnije razlikuju od golosjemenjača (Gymnospermae) i kritosjemenjača (Angiospermae). Listovi imaju dobro razvijenu nervaturu i najčešće su rasperani, a u poč. razvoja smotani. Umjesto cvjetova, na listovima s donje strane nose sporangije u kojima nastaju nespolne rasplodne stanice, spore. Iz njih izraste maleni protalij, poput gomolja ili malog listića koji predstavlja spolnu generaciju, gametofit u razvoju papratnjača. Na gametofitu se razvijaju muški spolni organi anteridiji i ženski arhegonij, koji nose spolne stanice. Nakon što spermatozoid oplodi jajnu stanicu, nastaje embrij (zametak) iz kojega se razvija odrasla paprat koja ponovno stvara spore. Listovi koji nose sporangije najčešće se zovu sporofili, dok su listovi bez sporangija trofofili i imaju samo funkciju ishrane. U pojedinih vrsta nema posebnih sporofila pa su svi listovi trofosporofili. P. se dijele u 4 podrazreda: Primofilices, Eusporangiatae, Leptosporangiatae i Hydropterides. Većina vrsta, o. 9000, pripada podrazredu Leptosporangiatae. Poznatiji rodovi su oslad (Polypodium), Dryopteris, jelenjak (Phyllitis), bujad (Pteridium), rebrača (Blechnum). Šumska paprat (Dryopteris filix-mas) raste u planinskim šumama cijele Europe, a podanak biljke Rhizoma Filicis maris sadrži ekstrakt droge koja se koristi kao djelotvorno sredstvo protiv trakavice. Preparati dobiveni iz podanka ove paprati vrlo su otrovni.