 |
|
| Službeni naziv: | Nezavisna Država Papua Nova Gvineja, Independent State of Papua New Guinea |
| Površina: | 462 840 km2 |
| Stanovništvo | (proc. 2003): 5 502 000 (12 st./km2); 18% gradsko |
| Glavni grad | Port Moresby (289 900 st., proc. 2005) |
| Upravna podjela | 19 provincija (province) i područje gl. grada (district) |
| Službeni jezik | engleski, tok pisin (pidgin English), hiri motu |
| Valuta | kina (PGK) = 100 toea |
Papua Nova Gvineja, država u Oceaniji, između Australije i Azije, graniči s Indonezijom na Z, a Torresov prolaz dijeli je od Australije. Izlazi na Bismarckovo (S), Solomonsko (I) i Koraljno (J) more (Tihi ocean). Ima 5152 km morske obale.
Prirodna obilježja
yacht club u Port Moresbyju
kuće na vodi u okolici Port Moresbya
vulkanski otok Manam
P. N. G. smještena je u jugozap. dijelu Tihog oceana, j od ekvatora i si od Australije. Zauzima ist. polovicu otoka Nova Gvineja (o. 85% drž. teritorija) te više otočja i od njega: Bismarckovo otočje (New Brittany, 36 500 km2, New Ireland 8651 km2, Lavongai ili New Hanover 1190 km2 i dr.), Admiralitetsko otočje (Manus, 1639 km2 i dr.), otočja Trobriand ili Kiriwina, D’Entrecasteaux i Louisade te sjev. dio Solomonskog otočja (Bougainville, 9300 km2 i Buka, 492 km 2). Otok Nova Gvineja nalazi se na dodiru Australoindijske i Tihooceanske litosferne ploče što za posljedicu ima tektonsku aktivnost koja je oblikovala reljef otočja i današnje pojave vulkanizma i potresa. Sred. dijelom u smjeru SZ–JI u duljini od o. 1200 km pruža se visočje građeno od mezozojskih i tercijarnih sedimenata, a u sred. dijelu od granita i gnajsa. Vrlo strmih padina i dinamična reljefa, teško prohodno, najveću visinu doseže u zap. dijelu, u Bismarckovu gorju. Mount Wilhelm s 4509 m najviši je vrh zemlje. Na krajnjem JI u gorju Owen Stanley visine još jednom premašuju 4000 m (Mount Victoria, 4038 m). J od visočja prostire se golema močvarna nizina uz r. Fly. Prema S sred. visočje strmo se ruši prema tektonskom jarku koji je zaravnjen i zapunjen naplavinama rijeka Sepik, Ramu i Markham, a dalje prema I u podmorju se nastavlja o. 9000 m dubok Novobritanski jarak. Uza samu sjev. obalu pruža se još jedno gorje, intenzivnom tektonikom raščlanjeno na više dijelova. Najsjeverniju zonu čini složeni, nestabilni vulkanski luk koji počinje nizom manjih vukanskih otoka pred sjev. obalom, nastavlja se na otok New Brittany, a zatim se grana prema SZ preko otoka New Ireland do Admiralitetskih otoka i prema JI – Bougainvilleu i Solomonskom otočju. Klima je ekvatorska, u nižim područjima vruća (temp. 25–28 °C) i vlažna, s malenim dnevnim i godišnjim odstupanjima, a u višim predjelima nešto je svježija, na najvišim planinama može pasti i snijeg. Količina i raspored padalina ovisi o visini i ekspoziciji. Izloženi dijelovi sred. visočja mogu primiti i do 8000 mm, a padalina ima cijele godine jer efekt kišne sjene poništavaju konvekcijske padaline. Na juž. strani otoka ima 2500–5000 mm padalina, najviše od listopada do svibnja (jugoist. pasati), ali jugoist. dijelovi Papuanskog zaljeva koji su u zavjetrini imaju izraženo sušno razdoblje od lipnja do listopada i primaju samo o. 1000 mm. Sjev. dio zemlje prima najviše padalina od siječnja do svibnja, a na Bismarckovu otočju padalina ima cijelu godinu (3000–4000 mm). U močvarnim nizinama i nižim dijelovima visočja rastu bujne trop. kišne šume, prema većim visinama prelaze u planinske miješane šume, a zatim u planinske rudine. U sušnijim područjima na JI javlja se visokotravna ili niskotravna savana, kao i u ocjeditijim zonama koje su iskrčene radi poljodjelstva. U priobalju ima mangrova i palmi. Šume pokrivaju više od 80% površine zemlje. Riječna je mreža dobro razvijena, u planinskim područjima javljaju se bujice. U juž. dijelu najveća r. Fly (1100 km), koja prima velike pritoke Strickland, Alice i Palmer, te se ulijeva u Papuanski zaljev (Koraljno more). U sjev. dijelu zemlje najveće rijeke su Sepik (1126 km) i Ramu (640 km) koje se ulijevaju u Bismarckovo more. Iako bogate vodom, rijeke su u donjem toku plovne samo za manja plovila plitka gaza.
Stanovništvo
selo Medebur u provinciji Madang
Stanovništvo P. N. G. po sastavu je složeno, procjenjuje se da ga čini o. 750 plemena. Ipak, velika većina njih, skoro 90% pripada papuanskoj skupini naroda, a naseljavaju unutrašnjost i juž. dio gl. otoka. Neka su od tih plemena srodna i govore sličnim jezicima, a neka u planinskoj unutrašnjosti žive gotovo u potpunoj izolaciji. Većinu preostalog st. čine narodi melanezijske skupine, a naseljavaju sjev. priobalje gl. otoka i otočja na I zemlje. Manjine čine tek 1% st. – polinezijske skupine na I, nešto Kineza i bijelaca (većinom Australci). Jezična struktura složena je kao i etnička, za međusobno sporazumijevanje različitih plemena služi tok pisin (iskvareni, pidgin English), engl. je služb. jezik kojim se služi obrazovanije st. (1–2%), a poučava se u školama. Gustoća naseljenosti je malena, o. 12 st./km2. Najgušće je naseljeno unutar. visočje gdje na malo više od 10% površine živi preko trećine ukupnog stanovništva. Najslabije je naseljen (s iznimkom gl. grada) juž. dio zemlje, os. JZ, te nizinski, močvarni krajevi na SZ. Stupanj urbanizacije je nizak, manje od 20%, ali se gradovi zbog doseljavanja brzo povećavaju, često u obliku slamovskih četvrti uz pojavu nezaposlenosti i drugih soc. problema. Port Moresby (289 900 st.) veličinom dosta odskače. Ostali veći gradovi: Lae (75 600 st.) na SI, Arawa (40 300) na o. Bougainvilleu, Mount Hagen (34 900) u unutrašnjosti i Popondetta (30 tis.) na sjeveroist. obali. Porast st. dosta je brz, o. 25‰ (prosj. 1980–2002), a rezultat je prir. porasta uz još visoku rodnost (31‰) i dosta smanjenu smrtnost (7–8‰). Stanovništvo mlađe od 15 g. čini 38%, a starije od 65 g. manje od 4% ukupnoga. Medijalna starost je 21 g., a očekivano trajanje života 65 g. U religijskoj strukturi najviše je različitih protest. zajednica (55%), zatim katolika (30%). Ostatak pripada tradic. vjerovanjima koja paralelno slijede i mnogi pripadnici kršć. zajednica. Obrazovna struktura je slaba, pismeno je o. 70% muškog i 55% ženskog st. Obvezno školovanje traje 9 g., ali većina učenika završi samo nekoliko razreda. (Os. to vrijedi za djevojčice.) U zemlji postoje dva sveučilišta.
Gospodarstvo
sječa palmina drveta za gradnju nastambi
P. N. G. je gospodarski slabo razvijena zemlja u kojoj poljoprivreda, najvećim dijelom samoopskrbna, zapošljava 3/4 st. Razmjerno znatan udio sekundarnog sektora u dohotku najvećim se dijelom odnosi na rudarstvo. Gl. su problemi nedostatak investicijskih sredstava, slaba infrastruktura, veliki javni troškovi i povremeni nemiri (npr. rat na Bougainvilleu 1990–97). BNP po st. stagnira zbog brza porasta stanovništva i slaba napretka gospodarstva. Primarni sektor vrlo je važan u gospodarstvu. U poljoprivredi za vlastite potrebe najviše se uzgajaju slatki krumpir, taro, jam i manioka, različito voće, u stočarstvu je najvažnije svinjogojstvo. Znatan dio poljoprivrede još je paljevinski s povremenim selidbama. Postoji i komerc. poljoprivreda koja je važna za izvoz. Uzgajaju se kava, kakao, uljevite i kokosove palme, banane i kaučukovac, nešto na velikim plantažama, ali sve više i na manjim posjedima. Ribarstvo je ugl. za vlastite potrebe, ali dohodak se ostvaruje od prodaje koncesija za ribolov stranim flotama. Usprkos nastojanjima vlade da smanji sječu vrijednih trop. šuma (velikim dijelom i ilegalno), izvoz vrijednih trop. vrsta još predstavlja znatan izvor prihoda. Zemlja raspolaže velikim i raznolikim rudnim bogatstvima i rudarstvo je u ekon. smislu najvažnija pojedinačna gosp. grana. Do sred. 1990-ih najvažnije rude bile su bakar (13. u svijetu), zlato (10) i srebro, a onda se priključuje i nafta, os. nakon zatvaranja nekih rudnika na Bougainvilleu (zbog rata). Poznata su nalazišta kroma, kobalta i nikla, velik problem pri eksploataciji prredstavlja slaba infrastruktura. U termoelektranama se proizvodi više od pol. el. struje, ostatak u hidroelektranama. U ruralnim krajevima drvo je najvažniji izvor energije. Ind. je slabo razvijena, ugl. u dvama najvećim gradovima. Prevladavaju prehr., drvna, duhanska, tekst. i kovinska ind. Vanj. trgovina opsegom je dosta skromna, ali ostvaruje suficit. Izvoze se zlato, sirova nafta, bakar, poljoprivr. proizvodi, najviše u Australiju, Japan i Kinu. Uvoze se strojevi i vozila, naftni derivati, različita industr. roba, prehr. proizvodi, najviše iz Australije, Singapura i Novog Zelanda. Prom. infrastruktura slabo je razvijena zbog nedostatka investicija i neprohodna terena. Nešto je gušća cestovna mreža oko gl. grada te između gušće naseljenog sred. dijela otoka i sjeveroist. priobalja. Velik dio zemlje nema nikakvih cesta. Rijeke su plovne samo za manja plovila. Nema želj. pruga, a najveće su luke Port Moresby, Lae, Madang i Wewak. Kraj gl. grada je međunar. aerodrom.
BNP (2003): 2,8 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2003):
poljoprivreda 26%, industrija 39%, usluge 35%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 74%, industrija 12%, usluge 14%
Nezaposlenih (2003): – %
Inflacija (prosjek 1990–2001): 7,3%; (2003: 14,7%)
Realan rast gospodarstva (prosjek 1990–2002.): 3,1% (2003: 2,7%)
Uvoz (2003): 1,2 mlrd. USD
Izvoz (2003): 2,7 mlrd. USD
BNP (2003): 2,8 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2003):
poljoprivreda 26%, industrija 39%, usluge 35%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 74%, industrija 12%, usluge 14%
Nezaposlenih (2003): – %
Inflacija (prosjek 1990–2001): 7,3%; (2003: 14,7%)
Realan rast gospodarstva (prosjek 1990–2002.): 3,1% (2003: 2,7%)
Uvoz (2003): 1,2 mlrd. USD
Izvoz (2003): 2,7 mlrd. USD
Povijest
drvena skulptura
Tragovi ljudske naseljenosti datiraju od prije 50 000 god. Prvi poznati stanovnici otoka Nove Gvineje bili su Pigmejci, koje poslije u cijelosti istiskuju Papuanci, a njih (od XV. st.) melanezijska plemena. Od VIII. st. dolaze malajski i kin. trgovci, a Europljanima su otok otkrili Portugalac Jorge de Meneses (1526) i Španjolac Álvaro de Savedra (1528). Tijekom prve pol. XVII. st. na otok dolaze Nizozemci, a u XVIII. st. Francuzi i Englezi. Španjolac L. de Torres prošao je 1606. kroz tjesnac nazvan njegovim imenom, dokazavši da je Nova Gvineja otok. To je potvrdio 1770. i James Cook. U XIX. st. Nizozemci su anektirali zap. dio (1828), dok su Britanci 1883. zaposjeli juž. dio otoka i otočje na istoku do 141. razdjelnice (Brit. Nova Gvineja, poslije je to područje nazvano Teritorij Papua); 1884–85. Nijemci su zauzeli sjeveroist. obalu i nasuprotno otočje, kao i dio unutrašnjosti koji nisu zauzeli Nizozemci ili Britanci. U I. svj. ratu austral. postrojbe zauzele su njem. dio (Zemlje cara Vilima, Bismarckovi otoci, sjev. dio Solomonskog otočja); 1921. Društvo naroda povjerilo je Australiji mandat nad tim područjem. U II. svj. ratu na otoku se vode mnogobrojne borbe između Saveznika i Japanaca; 1942. u velikoj pom.-zračnoj bitki Japanci su pretrpjeli težak poraz u Koraljnome moru. Poslije 1945. nekadašnje njem. područje dobiva (1946) status starateljskog područja UN-a pod upravom Australije. Nakon proglašenja Republike Indonezije (1949), Nizozemska je odbila da joj, s drugim svojim posjedima na JI Azije, preda i svoja područja (Irian). Dugogodišnji spor okončan je sporazumom 1962. kojim je Nizozemska područje Iriana predala upravi UN-a (1963), a potom je upravu preuzela Indonezija. God. 1949. Australija je od svojeg teritorija Papue i sjeveroist. područja pod starateljstvom UN-a ustrojila zajedničko upr. područje sa sjedištem u Port Moresbyju. Na tom je području provedena lokalna samouprava, a 1964. provedeni su prvi parlamentarni izbori. God. 1975. sveukupno područje pod australskom upravom stječe drž. neovisnost kao P. N. G. God. 1977. održani su prvi izbori za zakonodavna tijela vlasti. Koalicijsku vladu ustrojila je stranka Pangu Pati s predsj. vlade Michaelom Samareom, udruživši se isprva s Nar. progresivnom strankom, a od 1978. s Ujedinjenom strankom. God. 1985. ustrojena je koalicijska vlada od pet stranaka na čelu s Paiasom Wingtijem, prvakom Nar.-demokr. pokreta, nastalog izdvajanjem iz stranke Pangu Pati. God. 1984. brojne izbjeglice iz indonezijske pokrajine Irian Jaya sklanjaju se u P. N. G. nakon akcija indonez. vojske protiv Pokreta za slobodnu Papuu, koji teži tu pokrajinu odcijepiti od Indonezije. Od 1989. zemlju potresaju gerilske akcije pobunjenika (primirje je sklopljeno 1998).