paradoks (grč.) 1. Iskaz koji se uobičajenom mišljenju čini kao proturječje ili kao nešto apsurdno. Često se izjednačuje s antinomijom; paradoksalan, protivan ustaljenom mišljenju, naoko besmislen; osebujan, originalan. 2. U logici, paradoksalne su one tvrdnje koje, premda izvedene u pravilnim zaključcima, dovode do rezultata koji se isključuju i postaju međusobno proturječni. 3. U suvr. matematici i mat. logici (os. Russelov p.) proizlazi iz proturječja skrivenih u osnovnoj definiciji. 4. U Kierkegaardovoj egzistencijalnoj teologiji p. je objavljena vjera u Bogočovjeka, jer je ljudski um drži proturječnim i sablaznim, a ipak se ne može dokinuti spekulacijom.