 |
|
| Službeni naziv: | Republika Paragvaj, República del Paraguay (španjolski), Tetä Paraguáype (gvaranski) |
| Površina: | 406 752 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 2003): 5 643 000 (14 stanovnika/km2); 58% gradsko |
| Glavni grad | Asunción (597 600 stanovnika) (procjena 2005), aglomeracija 1,9 mil. |
| Upravna podjela | 17 departmana (departemento) i područje gl. grada (distrito capital) |
| Službeni jezik | španjolski, gvaranski |
| Valuta | gvarani (guaraní) (PYG) = 100 sentima (céntimos) |
Paragvaj, država u Juž. Americi, graniči s Bolivijom na SZ, Brazilom na SI i I, Argentinom na J i JZ; nema morske obale.
Prirodna obilježja
Asunción, panorama
rijeka Paraná i vodopadi Iguaçu
palača vlade u Asunciónu
P. se nalazi u unutrašnjosti Juž. Amerike. Uz Boliviju jedina zemlja na kontinentu bez morske obale. Rijeka Paraguay, koja ovdje teče općim smjerom S–J, dijeli zemlju na dva geografski bitno različita dijela. Z od rijeke nalazi se veći dio (o. 60% teritorija), Zap. Paragvaj ili Región Occidental. Zauzima sjev. dio regije Gran Chaco koja se nastavlja u Argentinu, Boliviju i Brazil. To je prostrana, jednolična ravnica, bez značajnijih reljefnih uzvisina, blago nagnuta od SZ prema JI, građena od aluvijalnih nanosa. I od rijeke nalazi se Ist. Paragvaj, ili Región Oriental. Sred. dio čini mu ravnjak Paraná, a prevladavaju blago valoviti brežuljci na 300–500 m n.m. građeni od trijaskih pješčenjaka. Iznad njih se na nekoliko mjesta uzdižu manje uzvisine građene ugl. od paleozojskoga kristalinskog stijenja: na S, uz braz. granicu, Sierra de Amambai, u sred. dijelu Montes de Aracanguy, a na JI Cordillera de Caguazú s najvišim vrhom zemlje San Rafael (850 m). Ravnjak se prema I postupno spušta u dolinu r. Paraná, a prema Z naglo u, do 200 km široku, poplavnu i mjestimično močvarnu dolinu r. Paraguay. Juž. obratnica prolazi sred. dijelom zemlje, prevladava suptrop. klima sa znatnim regionalnim razlikama, na S zemlje tropska. Sr. temp. srpnja na JI iznosi o. 17 °C, a na SZ o. 19 °C. Sr. temp. siječnja na JI je o. 27 °C, a na SZ o. 29 °C; na višim dijelovima na JI povremeno se javlja mraz, dok najviše dnevne temp. na SZ dosežu 40 °C. Količina padalina smanjuje se s o. 2000 mm na I, preko 1000–1400 mm u sred. dijelu, na samo 600–800 mm u Gran Chacu. Najviše padalina ima u toplom dijelu godine (listopad–svibanj), kada se javljaju i velike poplave. Prema SZ kišno razdoblje se skraćuje, u hladnom dijelu godine javljaju se suše. U ist. dijelu zemlje rastu bogate trop. šume s velikom raznolikošću vrsta, među kojima su i one gospodarski vrijedne. Prema Z prelaze u visokotravnu savanu s galerijskim šumama uz rijeke. U zap. dijelu zemlje javljaju se travnjaci s listopadnim drvećem, a u najsušim dijelovima vegetacija je sve oskudnija s više bodljikavog bilja i zakržljalog drveća. Posebnost Chaca jedna je vrsta drveta koja se koristi za dobivanje tanina. Šume pokrivaju 29% površine, ali se udio brzo smanjuje zbog intenzivne sječe koja je počela 1970-ih. Najveća r. Paraná čini dio granice s Brazilom i Argentinom. Jedini veliki pritok u Paragvaju joj je Paraguay (2550 km) čije je ušće na krajnjem JZ zemlje. Razvodnica ovih rijeka pruža se ravnjakom Paraná, s kojeg Paraguay prima više pritoka, najveći su Aquidabán, Ypané, Jejuí Guazú i Tebicuary. Od desnih pritoka najznačajniji je Pilcomayo (2490 km) koji čini jugozap. granicu s Argentinom. Ostali pritoci iz Chaca, uključujući Monte Lindo i Verde, u sušnom razdoblju presuše prije nego dospiju do Paraguaya. Mnogi manji tokovi u Chacu nestaju u zaslanjenim močvarama.
Stanovništvo
S nešto više od 5,5 mil. st. P. se u Juž. Americi ističe homogenošću stanovništva. Oko 95% su mestici (mješanci Indijanaca i bijelaca), o. 3% čine Indijanci (Guaraní, razlikuje se 6 jezičnih grupa), a o. 2% bijelci (Nijemci, Talijani, Španjolci) i Azijci (Kinezi, Japanci). Služb. jezici su španj. i gvarani. Prosječna gustoća od 14 st./km2 ne odražava pravu sliku naseljenosti, jer u Zap. Paragvaju živi samo 3% ukupnog st. s prosj. gustoćom manjom od 1 st./km2. Najgušće je naseljena juž. pol. Ist. Paragvaja, os. široka zona između Asuncióna i Ciudad del Este na r. Paraná. U gradovima živi o. 60% st. Veličinom se ističe gl. grad, Asunción (507 600 st., aglomeracija 1,9 mil.). Slijede Ciudad del Este (273 800), San Lorenzo (236 600), Luque (224 400) i Capiatá (215 200). Posljednja tri nalaze se u aglomeracija Asuncióna, a izvan nje još su veći gradovi Ecarnación na J (76 700) i Pedro Juan Caballero na S (68 500). Porast st. dosta je brz, o. 26‰ (prosj. 1980–2002), što je posljedica dosta visoke rodnosti (o. 30‰) i vrlo niske smrtnosti (o. 5‰). Posljedično, stanovništvo je dosta mlado, mlađi od 15 g. čine o. 38%, a stariji od 65 g. o. 5% ukupnog st. Medijalna dob je 21 g., a očekivano trajanje života 75 g. Gotovo 90% stanovništva po vjeroispovijesti su katolici, ima nešto protestanata (najviše menoniti), a dio st. slijedi domaća vjerovanja. Obrazovna struktura je dobra, pismeno o. 94% st. Obvezno obrazovanje traje 9 godina i besplatno je.
Gospodarstvo
gauči iz Gran Chaca
farma goveda u Chacu
P. je slabije razvijena latinoamer. zemlja s dosta nepovoljnom gosp. strukturom i trendovima. Zbog mnogobrojnih unutar. problema (slaba infrastruktura, korupcija, nezaposlenost, visoka zaduženost, visoki troškovi javnog sektora) gosp. napredak je spor. U tim okolnostima dosta je značajna “siva ekonomija” pa službene ekon. pokazatelje treba uzimati s oprezom. BNP je nešto viši od 1100 USD/st., ali ima trend pada jer je porast stanovništva brži od gosp. rasta. Najvažnija gosp. grana je poljoprivreda koja zapošljava više od trećine radne snage, značajno sudjeluje u BDP-u i daje glavninu vrijednosti izvoza. Gl. je problem vlasnička struktura u kojoj mali broj veleposjednika posjeduje većinu zemlje, a velik broj poljodjelaca su bezzemljaši. Reforme započete potkraj XX. st. nisu dovršene. Razlikuje se poljodjelstvo za domaće potrebe, u kojoj se najviše uzgajaju manioka, kukuruz, pšenica, slatki krumpir, šećerna trska, naranče i drugi agrumi, banane, te kulture namijenjene izvozu, među kojima prednjače soja (6. u svijetu) i pamuk. Problemi jake usmjerenosti su ekološki (velike površine pod monokulturom i gubitak raznolikosti) i ekonomski (ovisnost o vremenskim prilikama i cijenama na svj. tržištu). Većina poljodjelske proizvodnje odvija se u ist. dijelu zemlje, dok je na Z najvažnije stočarstvo, os. govedarstvo. Šumarstvo je značajno, država zbog očuvanja šume nastoji smanjiti sječu i izvoz, dio sječe je ilegalan. Ribarstvo je vrlo skromno, samo za vlastite potrebe. Zemlja nema značajnijih rudnih bogatstava, eksploatira se nešto nemetalnih minerala. Opsežna potraga za naftom nije dala rezultate. Najvažniji prir. resurs je hidroenergija. P. je s Brazilom izgradio hidroelektranu Itaipú na r. Paraná (1992), donedavno najveću HE na svijetu, a nešto poslije i HE Yaciretá s Argentinom. Paragvajski udio u proizvodnji el. struje u njima višestruko premašuje paragvajske potrebe, pa zemlja izvozi puno el. energije. Ind. je slabo razvijena i izrazito usmjerena na preradu poljoprivr. proizvoda. Koncentrirana je oko gl. grada, a najvažnija je prehr. (sojino brašno, ulje, šećer, prerada mesa, alkohol), tekst., kožarska, drvna, zatim ind. građev. materijala. Vanj. trgovina je skromna, uvoz je dosta veći od izvoza. Uvoze se strojevi, oprema i vozila, kem. proizvodi, nafta, različita industr. roba, prehr. proizvodi, najviše iz Brazila, Argentine, SAD-a i Japana. Izvoze se soja i prerađevine (45% vrijednosti), pamuk, meso i prerađevine, el. struja, drvo, koža, najviše u Brazil, Urugvaj, Argentinu i Švicarsku. Prom. infrastruktura je slaba, os. u zap. dijelu, samo mali dio cesta je asfaltiran. Ističe se nekoliko velikih mostova preko rijeka. Najvažnije su ceste Asunción–Ciudad del Este (dio Panamer. ceste), Asunción–Encarnación, te cesta koja preko sred. dijela Chaca vodi do bolivijske granice. Jedina želj. pruga je Asunción–Encarnación s priključkom na arg. mrežu. Unutar. plovidba vrlo je važna u prijevozu tereta, najvažnije pristanište je Asunción. U Asunciónu je i jedini međunar. aerodrom.
BNP (2003): 6,26 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2003):
poljoprivreda 27%, industrija 24%, usluge 49%
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 35%, industrija 16%, usluge 49%
Nezaposlenih (2003): 8%
Inflacija (prosj. 1990–2001): 12%; (2004: 5,2%)
Realan rast gospodarstva (prosj. 1990–2002): 1,8% (2003: 2,6%)
Uvoz (2003): 2,6 mlrd. USD
Izvoz (2003): 1,6 mlrd. USD
BNP (2003): 6,26 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2003):
poljoprivreda 27%, industrija 24%, usluge 49%
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 35%, industrija 16%, usluge 49%
Nezaposlenih (2003): 8%
Inflacija (prosj. 1990–2001): 12%; (2004: 5,2%)
Realan rast gospodarstva (prosj. 1990–2002): 1,8% (2003: 2,6%)
Uvoz (2003): 2,6 mlrd. USD
Izvoz (2003): 1,6 mlrd. USD
Povijest
ostaci isusovačkog samostana
Prastanovnici P. bili su Indijanci naroda Guaraní. Europljanima su ga prvi otkrili port. pomorci Alejo Garcia (1524) i Sebastian Cabot (1526). Od 1536–56. Španjolci su, pod vodstvom Dominga Martíneza de Irala, utemeljili prva naselja, među kojima je najpoznatiji grad Asunción, središte za kolonizaciju gornjega dijela La Plate; od poč. XVII. prisutne su brojne isusovačke misije (zvane redukcije) u kojima se provodila kristijanizacija uz očuvanje indijanske samouprave. Zajedničkom akcijom Španjolaca i Portugalaca te su misije uništene u razdoblju 1754–67. God. 1617–1776. područje P. upravno je pripadalo potkraljevstvu Peruu, a potom novoustrojenom potkraljevstvu Río de la Plati (preteča današnje Argentine). God. 1810. P. odbija arg. deklaraciju o neovisnosti; 1811. proglašava vlastitu drž. neovisnost voj. udarom redarstvenog kapetana Pedra Juana Caballera i Fulgencija Yegrosa (prvak novouspostavljene voj. hunte). God. 1813. proglašena je republika i postignuta puna nezavisnost od Argentine. Vladu je preuzeo pravnik José Gaspar Rodríguez de Francia (zvan el Supremo), kojega parlament 1816. proglašava doživotnim diktatorom. Nesmiljenim mjerama obračunavao se s polit. oporbom i zatirao dotad moćnu lokalnu aristokraciju. Za njegova nasljednika Carlosa Antonija Lópeza (predsj. 1844–62) donesen je ustav u kojem su najveće ovlasti i dalje bile zajamčene predsj. države. God. 1845–52. vođeni su uspješni ratovi protiv Argentine, Brazila i Urugvaja, dočim protiv istih zemalja poraze doživljava Carlosov sin Francisco Solano López (predsj. od 1862), koji i sam pogiba u tzv. Paragvajskom ratu 1870. P. je pod okupacijom Brazila do 1876, nakon čega slijedi razdoblje postupna gosp. i polit. oporavka države. Od 1887. polit. se život polarizirao na dvije temeljne stranke: liberale i konzervativce (okupljene u stranci Colorado, takozvane coloradose). Od 1932–35. P. ratuje s Bolivijom i unatoč pobjedi doživljava veliko gosp. opadanje, a zemlju potresa polit. nestabilnost. God. 1939. na vlast dolazi general José Félix Estigarribia. God. 1940. donesen je novi ustav koji, kao i prethodni, osigurava predsjedniku diktatorsku vlast. Nakon 1945. u P. su utočište našli mnogobrojni nacistički ratni zločinci. God. 1954. drž. udarom svu vlast preuzima → Alfredo Stroessner (Matiauda), koji je biran uzastopno za predsjednika 1954, 1958. i 1963. Od 1959. djeluje ilegalno sjedinjena oporba kao široka koalicija prorežimskih stranaka. Nakon što pokušaji Stroessnerova svrgavanja nisu uspjeli (1959. i 1960), ponovno je biran za predsjednika 1968, 1973, 1978, 1983. i 1988. God. 1978. ukinuto je opsadno stanje u zemlji (uvedeno još 1955), ali je iste godine ponovno uvedeno (nakon što je u Asunciónu ubijen izbjegli diktator Nikaragve Anastasio Somosa). Uslijedio je progon i uhićenje prvaka oporbenih političkih stranaka. Godine 1984. u Asunciónu su održani masovni prosvjedi, prvi u 30 godina diktatorskog vladanja A. Stroessnera. Potporu proturežimskoj oporbi pružila je i Katolička crkva i njezini vodeći predstavnici. Godine 1989. vojnim udarom na vlast dolazi general → Andrés Rodríguez (Pedotti), koji zbog bolesti odstupa 1993. Na izborima iste godine predsjednikom postaje Juan Carlos Wasmosy, prvi demokratski izabran predsjednik u povijesti Paragvaja, a 1998. pobjeđuje Raúl Cubas Grau, koji je već iduće godine svrgnut i bježi u Brazil. Predsjednikom Paragvaja postaje predsjednik parlamenta Luis Ángel González Macchi. Na izborima 2003. pobijedio je predsjednički kandidat coloradosa Óscar Nicanor Duarte Frutos, ali 2008. birači su svoj glas dali bivšem biskupu Fernandu Lugu koji je nagovijestio borbu protiv korupcije i zemljišnu reformu. Lugo nije odslužio svoj mandat dokraja jer je 2012. smijenjen, što je naišlo na osudu većine južnoameričkih država. Novim predsjednikom proglašen je dopredsjednik Federico Franco.