paralelizam (iz grč.) 1. U filoz Shvaćanje prema kojem postoji sukladnost i međusobna uvjetovanost dvaju različitih vrsta bitka (npr. duša i tijelo), pojmova (ideja i stvar) itd. Zasniva se ponajprije na dualističkoj koncepciji bitka. Tako postoji psihofizički p. prema kojem su međusobno ovisni psihofiz. procesi; u univerzalnom paralelizmu ovisni su međusobno procesi u cjelokupnoj zbilji (G. T. Fechner). Prema okazionalističkom p., međusobno neovisni procesi nisu ni u kakvoj vezi, ali su sukladni u konačnom rezultatu; spiritualistički p. naučava da se nužnost psih. događanja samo zrcali u fizičkoj zakonitosti (J. Schultz), tako da ono duhovno prožimlje svu stvarnost (panpsihizam). 2. Retorička figura ponavljanja sličnih ili istih sintaktičkih ili ritamskih obrazaca (često u pjesmama, molitvama i sl.). 3. Općenito, usporednost, poklapanje, podudaranje čega.