parfem (lat. preko franc.), miomiris, prir. ili sintetske tvari ugodna mirisa koje se kao alkoholna otopina rabe u osobnoj tjelesnoj primjeni (toaleta), ili za mirisanje pojedinih predmeta, prostorija i sl. P. se dobiva iz prir. tvari (biljna eterična ulja, mirisne smole i dr., te tvari životinjskog podrijetla, ambra, mošus i dr.). Sintetski parfem dobiva se od org. spojeva koji imaju miris sličan prirodnom (npr. cvijeće), ili se stvaraju kombinacije mirisa kojih u prirodi nema. Čovjek je rabio prir. mirise od pamtivijeka, a u ant. doba javljaju se umjetne kombinacije u proizvodnji parfema te je p., često i veoma skup, u redovitoj upotrebi bogatijih klasa. U crkv. obredima p. se rabi kontinuirano od najstarijih vremena. Razmjerno jeftinijom proizvodnjom kolonjske vode (naziv prema njem. gradu Kölnu), upotreba p. širi se i na građanstvo. Pronalaskom sintetskih mirisa od sred. XIX. st. postupno se razvija tvornička proizvodnja, tako da je proizvodnja kozmetike i p. danas značajna industr. grana. Osim velikih svj. proizvođača, javljaju se i mnogobrojni ekskluzivni p. manjih proizvođača nazvani po pov. ličnostima, mitološkim bićima, umjetnicima ili modnim kreatorima.