pasija (kasnolat.), u kršćanstvu označava muku i smrt Isusa Krista te mučeništvo ranokršć. mučenika. Unutar liturgije, pasija je naziv za evanđelje koja se čita uz blagdan Uskrsa. Od ranoga sr. vijeka p. zadobiva glazb. formu, kao pjevanje teksta evanđelja. Oko XIII. st. počinje dram. prikazivanje p., isprva u crkvama, a zatim na trgovima, namijenjena cijelom puku. U izvedbu se uvodi podjela na likove, te monološki i dijaloški dram. oblici. Oko XV. st. uvodi se višeglasno komponiranje pasije. U doba baroka razvija se oratorijska pasija, koja veže recitative, ariju i zbor uz instrum. pratnju. Vrhunac razvoja p. je dostigla u djelima J. S. Bacha (Muka po Ivanu, Muka po Mateju). U lik. umjetnostima pasionski su motivi bičevanje Krista, Ecce Homo, Kalvarija i raspeće.