patrologija, pov.-crkv. znanost koja istražuje kršć. književnost te živote i djela ranih crkv. pisaca. Za razliku od patristike, koja je usmjerena teološkim, p. je usmjerena knjiž.-pov. pitanjima. Prvim se takvim povjesničarima drže Euzebije iz Cezareje i sv. Jeronim (IV. st.), te Focije, koji je u svojoj Biblioteci (IX. st.) obradio 280 pisaca i djela. Velik prilog razvitku moderne p. dali su Erazmo Roterdamski i R. Bellarmin (O crkvenim piscima, 1613). Sam naziv potječe od istoimenog djela J. Gerharda (1653). Najpotpunije zbirke su Patrologia latina (1844–55) i Patrologia graeca (1857–66) koje je objavio J. P. Migne. U Hrvatskoj se patrologijom bavio T. Šagi-Bunić u djelu Povijest kršćanske literature (1976).