sv. Pavao, Vatikan, crkva sv. Petra
Pavao, sv. (grč. Paulos; lat. Paulus), apostol (Tarz u Ciliciji, između 5. i 10 – Rim, 67). Potječe iz maloaz. žid. obitelji s pravom rim. građanina. Tako je uz hebr. ime Šaul imao i rim. Paulus. Helenističko obrazovanje i rabinsko zvanje stekao u Jeruzalemu, a prema tradiciji žid. dijaspore izučio i zanat. Kao pripadnik farizejske sljedbe progonio prve kršćane. Nakon obraćenja (o. 34) pridružio se apostolima i kroz tri apostolska putovanja, koja opisuju Djela apostolska, organizirao kršć. zajednice u helenističkom svijetu (Sirija, Mala Azija, Grčka, Makedonija). Zbog toga je prozvan Apostolom narodâ. Zaslužan što je apostolski sabor u Jeruzalemu (49) odlučio da žid. vjerski običaji ne obvezuju obraćene pogane. Nakon trećeg putovanja zatvoren u Cezareji. Kao rim. građanin uputio priziv na cara i deportiran je u Rim, gdje je djelovao iz pritvora. Smaknut u vrijeme Neronova progona kršćana. Pavlove poslanice (14, od kojih se njih 7 danas drži sigurno njegovih), dio su novozavjetnih bibl. knjiga. P. ih upućuje mjesnim kršć. crkvama i sadrže njegovu teologiju, kršć. nauk prilagođen helenističkom svijetu.