Pavao Đakon (lat. Paulus Diaconus filius Warnefridi ili Paulus Cassinensis), langobardski povjesničar (Cividale del Friuli, o. 720 – Montecassino, o. 799). Benediktinski redovnik, živio na dvoru langobardskoga kralja Deziderija, gdje je poučavao njegovu kćer Adelpergu. Poslije djelovao na dvoru Karla Velikoga. Potkraj života živio u montecassinskom samostanu, gdje je napisao svoje gl. djelo Povijest Langobarda (obuhvaća razdoblje do smrti kralja Liutpranda 744), koje je važno i za etnogenezu Hrvata i naseljavanje Istre, Norika i Panonije. Napisao i Povijest Rima i Povijest biskupâ Metza.