piezoelektricitet (od grčkoga: piézein tiskati; od latinskoga: electricus električan, prema grčkom: elektron jantar, preko njemačkoga: Elektrizität), piezoelektrični efekt, pojava polarizacije pozitivnih i negativnih električnih naboja na suprotnim stranama nevodljivih kristala (piezoelektrični kristali, na primjer kvarc, turmalin) zbog mehaničkoga djelovanja (tlaka, vlaka, savijanja) pri čemu nastaje razlika potencijala, to jest električno polje. Otkrili su ga Pierre i Jacques Curie. Električna polarizacija razmjerna je mehaničkom djelovanju. Obrnuti piezoelektricitet javlja se kada se suprotne strane kristala podvrgnu razlici potencijala, pa se u kristalu javljaju mehaničke promjene njegova oblika. Rabi se u elektroničkim uređajima (na primjer kristalni mikrofon).