pigment (lat.) 1. Bojilo koje nije topivo u mediju primjene pa se koristi za završno površinsko bojenje finim raspršivanjem pigmentnih djelića. Dojam boje dobiva se apsorpcijom ili refleksijom određenih dijelova spektra vidljivog svjetla. Upotrebljava se u lakovima i premazima, bojama za tisak, pri bojenju plastike, izradi bojica, tisku na tekstilu, izradi kozmetičkih pripravaka i svijeća. Može biti org. ili anorg. podrijetla. 2. Obojena tvar, normalan sastojak biljne ili životinjske stanice. Može se u njoj nakupljati i samo u posebnim okolnostima. U prekomjernim količinama p. može oštetiti funkciju stanice. Endogeni p. sintetiziraju se u tijelu (klorofil, bilirubin, hemoglobin, hemosiderin, karotenoidi, rodopsin, melanin), a egzogeni p. dolaze iz okoline (ugljena prašina, tetovaža).