pluto, hrast plutnjak, Quercus suber
pluto (felem), sekundarno kožno tkivo biljaka od plutastih stanica nastalo djelatnošću sekundarnog meristema (plutnoga kambija). Kao i epiderma plutno tkivo, čini površinske, no uvijek višeslojne tokove koji imaju oblik glatkih ovojnica ili debelih, raspucanih kora građenih od radijalnih nizova stanica koje su na poprečnom presjeku četverokutne. Nastaje na mjestima gdje je na starijim nadzemnim ili podzemnim dijelovima biljke epiderma bila odbačena, ili gdje je biljka bila ozlijeđena te je živi parenhim dospio na površinu. Mrtve stanice pluta obojene su smeđe derivatima trjeslovina (flobafeni), te su povezane u neprekinuti niz. Često se mogu izmjenjivati slojevi stanica tankih i debelih stijenki. Dok su sekundarne tanke stanice od suberina, tercijarne debele su od celuloze. Tercijarni slojevi i središnje lamele mogu biti odrvenjeni u tzv. kameno pluto. Tanja plutena kora smanjuje isparavanje, a deblja sprječava prodiranje nametnika. Debelo pluteno tkivo štiti biljku od prejakoga grijanja ili hlađenja. Većina plutenih kambija djelotvorna je samo kratko vrijeme, no felogen hrasta plutnjaka (Quercus suber) djelotvoran je desetljećima. On svake godine proizvodi slojeve širokih tankostjenih stanica, a poslije sve plosnatije stanice (godovi). Na taj način nastaje plutena kora od koje se izrađuju npr. čepovi. Deblima hrasta starim 15 g. oljušti se prva plutena kora i kambij. Iz novoga, dubljega kambija raste kvalitetnije p. koje se guli svakih 9–10 g. Osim hrasta, za pluto se mogu iskorištvati plutasti brijest (Ulmus minor var. suberosa) i plutasti klen (Acer campestre var. suberosum). P. je najlakša kruta materija uopće. Ono se lagano komprimira, elastično je i ne trune. Osim za izradu čepova, p. se rabi i za izradu plutača, za unutar. uređenje stanova, brodskih prostorija i dr., za toplinsku i zvučnu izolaciju i sl.