Pompej, Gnej (lat. Gnaeus Pomeius), rim. vojskovođa i političar (Picenum, 29. IX. ←106 – Peluzij, Egipat, 28. IX. ←48). Odvjetak obitelji pučkoga (plebejskog) podrijetla. Nadimak Magnus podijelio mu je Sula o. ←79. nakon pobjeda nad Marijem u Africi. God. ←77. do ←72. ratovao u Hispaniji; ←71. porazio postrojbe Spartakovih ustanika, ←67. dobio neograničene ovlasti da iskorijeni gusare sa Sredozemlja. Uspješno izvršivši zadaću, ←66. imenovan je vrhovnim voj. zapovjednikom u ratu protiv pontskog vladara Mitridata VI. Eupatora, kojega je pobijedio i potom učvrstio rim. vlast u zauzetim područjima Prednje Azije. Po povratku u Rim sklopio tzv. prvi trijumvirat s Cezarom i Krasom (←60); ←55. imenovan konzulom. Nakon smrti supruge Julije (Cezarove kćeri) i Krasove pogibije (←53) postupno se udaljio od Cezara, napustio svoju prijašnju politiku i pristao uz Senat. U građ. ratu protiv Cezara poražen ←48. u bitki kraj Farsala u Tesaliji; ubijen u Egiptu kamo se pokušao skloniti.