Pavlov, Ivan Petrovič, ruski fiziolog (Rjazanj, 26. IX. 1849 – Lenjingrad, 27. II. 1936). Diplomirao na Vojnomedicinskoj akademiji u Sankt Peterburgu, vodio Odjel za fiziologiju Instituta za eksperimentalnu medicinu. Istraživao inervaciju srca, funkciju jetre. Za istraživanja fiziologije probave dobio → Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 1904. Objasnio razliku između prirođenih i uvjetovanih refleksa te kako do njih dolazi (poznati su njegovi pokusi na psima). Prema njemu, čovjek i životinja izgrađuju u procesu individualnog prilagođavanja privremene veze s okolinom u obliku takozvanog “signal-sistema”. Njegovi pokusi bili su važni i za psihologiju (biheviorizam), a i sam se bavio istraživanjima sna, hipnoze, neuroza i psihoza. Glavno djelo: Uvjetovani refleksi.