Paz, Octavio, meks. pjesnik i esejist (México, 31. III. 1914 – México, 19. IV. 1998). Nakon studija prava i književnosti, živio u SAD-u. Od 1945. u diplomatskoj službi, poslije veleposlanik u Parizu i Indiji. Dao ostavku u znak prosvjeda zbog gušenja studentskih demonstracija u Meksiku 1968. Iako je započeo kao socijalno angažiran pjesnik, njegova se lirika mijenja pod utjecajem franc. nadrealizma. Vlastiti pjesnički izričaj nalazi u zbirkama Silovito doba i Salamandra u kojima tematizira bitna pitanja ljudske egzistencije – prolaznost, osamljenost, podvojenost bića, otuđenost suvr. čovjeka. Njegovi eseji, posebno Labirint samoće i Luk i lira, utjecali su na oblikovanje pov., kult. i estetičke svijesti mnogih generacija. Objavio 25 zbirki pjesama. Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1990.