pedagogija (grčki: paidagogía, od paidagogós rob koji vodi dijete), znanstvena disciplina koja proučava teorije, metode i probleme vezane za odgoj i obrazovanje. Ona objašnjava podrijetlo i značenje odgoja, njegov društveni smisao i opravdanost, temeljni cilj i zadatke, sadržaj i organizaciju. Shvaćanje pedagogije usko je povezano s poimanjem čovjeka i njegove sudbine. Prve odgojne sustave donose već grčki i rimski filozofi (Platon, Aristotel, stoici, Ciceron, Seneka, Kvintilijan), a važan pomak čine renesansni humanisti (Erazmo Roterdamski, L. Vives, Th. More, F. Rabelaise, M. E. de Montaigne i dr.). Novovjekovni pedagoški klasici razrađuju organizaciju škole, teoriju nastave i metodiku odgoja (J. A. Komenský, J. Locke, J. J. Rousseau, J. H. Pestalozzi, F. Fröbel, A. Diesterweg), a u XIX. stoljeću pedagogija se utemeljuje kao samostalna znanost (J. F. Herbart, O. Wilmann, T. Ziller, F. W. Dorpfeld i dr.). U moderno se doba razvijaju različiti smjerovi pedagogije: filozofijska (F. Paulsen), kulturna (E. Spranger), pedagogija rada (G. Kerschensteiner), socijalna pedagogija (P. Natorp), individualna (B. Ott), eksperimentalna, moralna itd.