pedocentrizam (grč.), smjer pedagogije u XIX. i XX. st. koji u određivanju cilja, zadataka i sadržaja odgoja i obrazovanja, te u organizaciji i metodi rada, jednostrano polazi od prirode djeteta, njegovih potreba i neposrednih, spontanih interesa. Pod utjecajem J.-J. Rousseaua i psihologizma, a gl. su predstavnici E. Meumann i É. Claparède; prir. razvoj i evolucijsko učenje polazište su i cilj svakoga pedagoškog čina. Uz jednostranost, p. je imao i pozitivne učinke usmjerujući odgojni rad individualnim mogućnostima djeteta, a ne samo birokratiziranim programima i udžbenicima u školi verbalizma i drila. Pedocentristička shvaćanja os. je proširila šved. spisateljica E. Key djelom Stoljeće djeteta (1900), u kojem se sa stajališta individualizma i naturalizma zauzimala za maksimalna prava djeteta.