pekva (peka), zvonolika keramička ili željezna posuda za pečenje (kruha, pogače, mesa, krumpira i sl.) na otvorenom ognjištu. U juž. Panoniji i na Balkanu poznata još u prapovijesti. U Hrvatskoj je keramička p. bila proizvodom domaćih lončara; u jadranskom i dinarskom području čripnja, peka oblikovala se na ručnom lončarskom kolu, a pokljuka u Slavoniji uz pomoć kalupa. Željezna (sač) proširena je na Balkan tur. posredstvom. Iščezla u seoskim domaćinstvima nestankom otvorenih ognjišta, danas ponovno u uporabi za pripremu “starinskih” jela u suvr. ugostiteljskoj ponudi.