pentoda
pentoda, elektron. cijev s pet elektroda. U usporedbi sa starijom triodom, pentodom se može postići bitno veće pojačanje, os. u visokofrekvencijskim pojačalima koja se rabe u radijskoj i tv prijamnoj tehnici. Izumio ju je Bernhard D. H. Tellegen (1926), a svoju najveću primjenu imala je za vrijeme i nakon II. svj. rata. Pentode i danas rabe audiofili za izgradnju posebnih cijevnih pojačala audiosignala.