percepcija (lat.), zamjećivanje, zapažanje. U filozofiji, zamjećivanje osjetilima, doživljaj prisutnog predmeta. U novojekovnoj filozofiji, osjetilna zamjedba kao prvi stupanj u ustroju spoznaje (Descartes), čin nižih predodžaba (Leibniz). Kant razlikuje subjektivnu (osjet) od objektivne p. ili spoznaje. Već u stoika p. označava spoznajni čin ili djelovanje koje se neposredno odnosi na stvarni objekt, bilo umni ili fizički. U psihologiji, psih. proces kojim se zahvaća i upoznaje objektivna stvarnost. Nastaje djelovanjem fizikalnih procesa iz okoline na osjetila. Omogućuje stjecanje informacija o svojstvima okolnih predmeta, bića, pojava, o njihovu prostornom i vremenskom smještaju, oblicima, veličini i kvalitativnim razlikama. P. služi snalaženju i preživljavanju jedinke u okolini.