Perun, u slav. religiji, bog gromovnik, bog ratarstva i kiše; njegovo “sveto drvo” je hrast, a hrastova šuma mjesto je njegova kulta. Ime mu dolazi od praslav. riječi za “grom”. Pov. izvori o njegovu kultu dolaze ugl. iz rus. povijesti. Tako ljetopisac Nestor bilježi da je knez Igor, sklapajući 945. ugovor s Bizantom, položio zakletvu pred Perunovim kipom. A kada je knez Vladimir primio kršćanstvo (988), zabranjen je Perunov kult. Taj je kult bio raširen i u ostalih Slavena, o čemu ima tragova u mnogim toponimima, kao: Perun-planina u Bugarskoj, Perun-dubrava u Dalmaciji, Perunja ves i Perunj vrh u Sloveniji. Kod polapskih Slavena postojala je riječ perundan ili perendan za četvrtak (Gromovnikov dan, u njem. jeziku Donnerstag, u latinskome Jovis dies). Ta se riječ poklapa s alb. riječima perendi (bog) i prende (petak).