Pestalozzi, Johann Heinrich, švicarski pedagog (Zürich, 12. I. 1746 – Brugg, 17. II. 1827). Zauzima važno mjesto među pedagogijskim klasicima. Pod utjecajem prosvjetiteljstva (J. J. Rousseau) i njemačkog idealizma (G. W. Leibniz, I. Kant) osnivao sa suprugom Anom domove za siromašnu djecu (Neuhof kraj Birra, Stanz) i razne druge odgojne zavode, a najpoznatiji mu je u Yverdonu (1805–25). Unio mnoge novosti u pedagogiju: odgoj shvaća kao nadogradnju prirodnih pozitivnih snaga u djetetu, a svrha mu je svestrano, postupno i harmonično razvijanje tjelesnih, intelektualnih, moralnih i radnih sposobnosti (“uma, srca i ruku”). Važnu ulogu u procesu oblikovanja osobnosti ima obitelj, osobito majka. U didaktici razvio učenje o metodskoj nastavi, prema kojoj se prvo obrazovanje sastoji u učenju materinskoga jezika, matematike, crtanja i geografije. Jedan od najistaknutijih prethodnika moderne znanstvene pedagogije. Važnija djela: Lienhard i Gertruda (I–IV); Kako Gertruda uči svoje dijete; O zamisli osnovnog odgoja; O odgoju u skladu s prirodom.