Petar II. Petrović Njegoš (zvan Vladika Rade), crnogorski vladika i pjesnik (Njeguši, 1. XI. 1813 – Cetinje, 19. X. 1851). God. 1830. preuzeo crkv. i svjetovnu vlast u Crnoj Gori. Pritisnut općom polit. situacijom, uvidio je da mora u crnog. društv. život i ustroj unijeti korjenite promjene (plemensko upravljanje zamijeniti modernijom upravom, osigurati granice, podići škole, sagraditi putove). Već 1831. osniva senat i gvardiju, najvišu vlast i izvršni organ vlasti. Organizira sudove, a da bi namaknuo potrebna sredstva, počinje ubirati porez. Na Cetinju 1834. osniva tiskaru i otvara prvu školu u slobodnom dijelu Crne Gore, 1838. podiže novi dvor (Biljarda). Putovao u Rusiju, uz čiju je pomoć osigurao samostalnost od Osman. Carstva. S Austrijom potpisao ugovor o terit. razgraničenju. God. 1850. teško se razbolio, zimu proveo u Napulju, ali se vraća na Cetinje gdje i umire. Književno se počeo razvijati pod utjecajem nar. pjesništva, Petra I. Petrovića i Sime Milutinovića Sarajlije. U prvoj mu se knjizi mahom nalaze ode, ali ima i pjesama veće umj. vrijednosti (Pustinjak cetinjski). Pjesnički progovara o neprestanoj borbi između dobra i zla (Luča mikrokozma, 1845). U Gorskom vijencu (1847), deseteračkom spjevu s dram. elementima, osnovni je motiv istraga poturica za vrijeme vladike Danila, u kojoj Njegoš prikazuje svoju osobnu, ali i općeljudsku dramu – progovara o pravdi i nepravdi, o nasilju i tiraniji, o suprotnostima koje hrane jedna drugu. Posljednje mu je djelo Lažni car Šćepan Mali (1851).