Petorica, skupina ruskih skladatelja koji su u drugoj polovini XIX. stoljeća uspostavljali ruski nacionalni stil u glazbi nasljedujući ideje M. I. Glinke i A. Dargomižskoga. Godine 1857. počelo je okupljanje, a grupa je uspostavljena 1862. u Sankt Peterburgu. Činili su je M. A. Balakirev, A. P. Borodin, C. A. Kjui, M. P. Musorgski i N. A. Rimski-Korsakov. Ideolog grupe, kritičar V. V. Stasov, prozvao je grupu Moćna gomilica, a prema umjetničkom vođi nazvana je i Balakirevljev kružok. Grupa nije objavila svoj program, ali su kao skladatelji, bar u početku, bili jednostavno stvaralački usmjereni. Svoje su umjetničke ideje javnosti predstavljali na serijama koncerata održavanih u besplatnoj glazbenoj školi što ju je 1862. ustanovio Balakirev. Svojim djelima i novostima skladateljsko-tehničke naravi postavili su temelje razvitku ruske operne, simfonijske, komorne, klavirske, zborske i vokalno-solističke glazbe izrazito nacionalnih obilježja, utječući njima na mnoge kasnije skladatelje i izvan Rusije, zbog čega stvaralaštvo Petorice čini posebnu epohu u ruskoj i svjetskoj glazbi.