Francesco Petrarca, rad Andra del Castagna
Petrarca, Francesco, tal. književnik (Arezzo, 20. VII. 1304 – Arquà, kraj Padove, 19. VII. 1374). Napustivši studij prava, posvećuje se književnosti. Putuje Italijom i Provansom, naizmjence živi u Rimu, Milanu, Padovi i Veneciji. Teološki i filološki obrazovan, oslanja se na klas. autore, te sastavlja na latinskome pov. spjev Africa. Autor većega broja filoz. i moralističkih djela na lat. jeziku u obliku pisama, dijaloga i traktata. Smatra ga se najznačajnijim predstavnikom eur. humanizma. Za života okrunjen na Kapitolu u Rimu kao pjesnik, najprije je stekao slavu kao latinistički pisac, da bi se poslije iskazao kao veliki intimni liričar. O dualitetu njegova duhovna života svjedoči autobiograf. dijalog s Augustinom Moja tajna (Secretum). Najvažnije pjesničko djelo na tal. jeziku je Kanconijer, zbirka od 366 ljubavnih soneta posvećenih Lauri de Noves, koja predstavlja pjesnikovu intimnu ljubavnu ispovijest i koja će stoljećima poslije biti uzorom i modelom oponašanja.