Frane Petrić
Petrić, Frane (također Petriš i Petrišević; latinizirano Franciscus Patricius, talijanizirano Francesco Patrizi), hrvatski filozof i polihistor (Cres, 25. IV. 1528 – Rim, 6. II. 1597). Kao dječak sudjelovao sa stricem u ratu protiv Osmanlija, školovao se za trgovca u Veneciji, učio grčki u Ingolstadtu, medicinu i filozofiju u Padovi. Uglavnom kao trgovac i nakladnik boravio u mnogim talijanskim gradovima, na Cipru, u Španjolskoj. Profesor filozofije u Ferrari (1587–92) i do smrti na rimskoj Sapienzi. Pokopan u crkvi sv. Onofrija. U ranim spisima bavio se antropološko-humanističkim temama s utopističkim žanrom. Teoriju pjesništva i umjetnosti temeljio na principu kreativnosti umjesto tradicionalne imitacije. U filozofiji objedinio dostignuća renesansnih mislilaca, te u duhu platonsko-novoplatonske tradicije razvio vlastiti sustav filozofije prirode i znanosti, suprotno od skolastičke peripatetike. Zagovarao ontološki monizam, panteističko-animističku teoriju univerzuma i panpsihizam, zbog čega je dospio na indeks. Utjecao na mislioce XVII. stoljeća (Hobbes, Descartes, Gassendi, Newton, Vico i dr.). Glavna djela: Sretni grad; Deset dijaloga o povijesti; Peripatetičke rasprave (I–IV); O pjesničkom umijeću; Nova sveopća filozofija.