Pio II.
Pio II. (pr. ime Enea Silvio Piccolomini), papa 1458–64 (Corsignano, danas Pienza, 18. X. 1405 – Ancona, 14. VIII. 1464). Humanist, pjesnik i povjesničar. Kao pravnik i tajnik kardinala Domenica Capranice, zatim protupape Feliksa V., sudjelovao na Bazelskom saboru (1431–49) na strani koncilijarista. Kao dvorski tajnik i pjesnik Fridrika III. u Beču od 1442. pripremio bečki konkordat (1448) i Fridrikovo krunjenje za cara. Zaređen za svećenika (1445), biskup u Trstu (1447) i Sieni (1450), te kardinal (1456). Kao prelat odbacio koncilijarizam i pristao uz papu Eugena IV. Sazvao 1459. sabor zap. vladara u Mantovi za obranu od Turaka. Ugl. uz pomoć Matije Korvina, Venecije i Skenderbega organizirao križarsku protutur. vojnu, kojoj je stao na čelo. Umro u tijeku priprema u Anconi. Plodan književnik (ljubavna komedija Kriza i novela Eurial i Lukrecija, esej O dvorskim bijedama, 1444), os. utjecajan historiograf (Njemačka, 1457–58; Povijest Austrije, 1453–58; Komentari važnih stvari, 1463. i dr.).