Luigi Pirandello
Pirandello, Luigi, tal. književnik (Kaos, kraj Agrigenta, 28. VI. 1867 – Rim, 10. XII. 1936). Od 1888. do 1895. boravio kao student, a zatim i kao lektor tal. jezika na Sveučilištu u Bonnu, gdje je 1891. diplomirao. Radio kao prof., a 1925. posvećuje se kazalištu i zapošljava u rim. Umj. teatru. Prve zbirke pjesama objavio 1890. (Gejin Uskrs) i 1895. (Porajnske elegije). Pod utjecajem verizma okreće se pripovijedanju (zbirke pripovjedaka Ljubavi bez ljubavi; Kad bijah lud; Šale o životu i smrti; romani Izopćena; Smjena). Proza mu je obilježena humorizmom, tragikomičnošću i groteskom. Svoju poetiku izlaže u eseju Humorizam. Proces destrukcije klas. knjiž. lika, vidljiv u romanima Pokojni Matija Pascal i Jedan, nijedan i sto tisuća (1926) u središtu je njegova dram. stvaralaštva (Tako je /ako vam se čini/; Večeras se improvizira; Svatko na svoj način; Šest osoba traži autora, 1921; Henrik IV.). Pirandellova dramaturgija razara granicu između stvarnosti i fikcije, kazališta i zbilje. God. 1929. proslavljeni autor postaje članom Tal. akademije, a svj. slavu potvrdila je Nobelova nagrada za književnost 1934.