Pisa, grad u sred. Italiji, regija Toskana, gl. grad istoimene provincije; 87 401 st. Leži na r. Arno, 10 km od Ligurskoga mora. U XV. st. nalazio se na obali; r. Arno nataložila je velike količine mulja. Važno želj. čvorište. Tekst., prehr. i farmaceutska ind. Proizvodnja stakla. Turizam. Kosi toranj (1174), s kojega je G. Galilei, inače rođen u Pisi, iskušavao slobodni pad, katedrala (XI. st.) s brončanim vratima B. Pisana iz 1180, krstionica (XII–XIV. st.), ostaci zidina. Renesansne palače Gambacorti (XIV. st.) i de Medici. Više crkava iz razdoblja XI–XIV. st. Vjerojatno su je utemeljili Liguri. Drevno etrursko naselje (←IV. st.).; od ←179. rim. kolonija (Pisae); municipij ←89. U XI. st. kao neovisna komuna ratuje protiv Saracena, zauzima Elbu, Sardiniju i Korziku. Poč. XII. st. uz Mletke najjača pom. sila na Jadranu i Sredozemlju. Zahvaljujući križarskim ratovima proširila svoje trg. veze i uspostavila mnoga trg. uporišta na Bliskom istoku. Održavala učestale trg.-pom. veze i s hrv. gradovima (ugovor s Dubrovnikom 1169. i Zadrom 1188). Značenje joj opada nakon poraza od Genove u bitki kraj Melorije 1284, gubi Sardiniju i Korziku, 1399. zauzimaju je milanski Visconti, a 1402. Firenca. Osim kraćeg razdoblja neovisnosti (1494–1509), P. zajedno s Firencom ostaje u sastavu Velikoga Vojvodstva Toskane sve do sjedinjenja Italije 1861.