Plitvička jezera
Plitvička jezera
Nacionalni park Plitvička jezera, sustav od 16 međusobno povezanih jezera smještenih između Male Kapele i Ličke Plješevice na nadmorskoj visini od 636 m do 503 m; površine 1,98 km2. Ime nacionalnoga parka potječe od riječi plitvice, pličine, što znači plitki bazeni. Sustav jezera dijeli se na gornja i donja jezera. Gornja su: Prošćansko jezero, Ciganovac, Okrugljak, Batinovac, Veliko (ili Crno) jezero, Malo jezero (ili Mali Jovinovac), Veliki Burget (ili Vir), Galovac, Milino jezero, Jezerce (ili Gradinsko jezero) i Kozjak. Donja jezera su: Milanovac, Gavanovac, Kaluđerovac i Novakovića Brod. Gornja jezera su veća i dublja, nastala u otvorenoj dolini u trijaskim dolomitima. Donja su manja i plića, nastala na vapnenačkoj podlozi. Najveća su Kozjak i Prošće. Jezera dobivaju vodu iz Crne i Bijele rijeke, koje se neposredno prije Prošćanskoga jezera udružuju u zajedničku Maticu. U jezero Kozjak utječe Rječica, a iz njega istječe Korana. Nakon slapa Sastavci jezerska voda utječe u Koranu i potok Plitvice. Najviši slap je vodopad Plitvice (78 m), ujedno i najviši u Hrvatskoj. Dužina jezera prema uzdužnom profilu iznosi oko 9 km. Oko jezera nalazi se veći broj spilja (Šupljara, Golubnjača). Tijekom zimskih mjeseci voda u jezerima i slapovi se lede, a ljeti temperatura vode iznosi i do 24 °C. Jezera su međusobno odvojena sedrenim barijerama i povezana su slapovima. Godine 1949. proglašena su nacionalnim parkom (296,8 km2; prvi hrvatski nacionalni park), a od 1979. na UNESCO-voj su listi zaštićene svjetske prirodne baštine. U nacionalnom parku raste 1146 biljnih vrsta, od kojih su brojne endemične, npr. uskolisno zvonce (Edraianthus tenuifolius), žabnjak kolovrc (Ranunculus scutatus), livadni procjepak (Scilla litardierei) itd. U parku rastu i 44 biljne vrste zaštićene u Republici Hrvatskoj, a od životinjskih vrsta mogu se pronaći medvjed, vuk, ris, vidra i sova jastrebača. Tijekom godine park posjeti više od milijun posjetitelja.