polarografija (grčki: pólos os, grafein pisati), elektrokemijska analitička tehnika za određivanje malenih koncentracija iona u otopini. Temelji se na spoznaji da je za kemijsku promjenu u otopini svake tvari potreban određeni, za tvar karakterističan potencijal. Izvodi se uređajem polarografom s dvjema elektrodama. Metodu je našao i razvio češki kemičar → Jaroslav Heyrovský (1890–1967), za što je dobio Nobelovu nagradu za kemiju (1959).