polifonija (grčki: poly- više, mnogo; fōnē glas), svako višeglasje oblikovano od više istodobnih samostalnih melodijskih linija, dionica ili glasova, dakle višeglasni slog građen po načelima kontrapunkta vodoravnim vođenjem dionica (najčešće dvije do šest). Temelji u europskoj glazbi postavljeni su joj u nekim srednjovjekovnim višeglasnim vrstama, razvoj počinje oko 1300, a vrhunac dostiže u doba renesanse u djelima takozvanih nizozemskih polifoničara. U idućim stoljećima elementi polifonije ulaze u instrumentalnu glazbu, povremeno je u drugi plan potiskuje → homofonija, ali njezino temeljno načelo linearnog oblikovanja od danas se i posebno očituje u dodekafoniji.