polis (grč.), u ant. Grčkoj, naziv za grad općenito, posebice utvrdu nad gradom, kao najvažniji dio grada i njegovo središte. Ujedno i naziv za grad državu u ant. Grčkoj (Atena, Sparta, Teba, Korint, Megara, Elida, Milet, Efez, Halikarnas i dr.). Usprkos malom prostoru i broju stanovnika, ant. su polisi imali sva obilježja države (polit. i terit. suverenost, zakonodavna, sudska i upr. vlast, vojska). Tijekom povijesti polisi su vodili međusobne ratove, ali i sklapali različite saveze u kojima su pojedini polisi katkada imali prevlast (hegemoniju). U ustroju drž. vlasti imali su različite oblike vladavine (monarhija, oligarhija, tiranija, demokracija). Gospodarstvo je ugl. bilo autarkično. Iako razjedinjeni, polisi su imali i brojne zajedničke osnove (jezik, tradicija, svečanosti – OI, zajednički otpor protiv negrčkih naroda, posebice Perzijanaca, i dr.).