 |
|
| Službeni naziv: | Republika Poljska, Rzeczpospolita Polska |
| Površina: | 312 685 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 2003): 39 196 000 (122 stanovnika/km2); 63% gradsko |
| Glavni grad | Varšava (Warszawa), (1 634 400 stanovnika) (procjena 2005) |
| Upravna podjela | 16 vojvodstava (województwo) |
| Službeni jezik | poljski |
| Valuta | zlot (złoty) (PLN) = 100 groša (grosza) |
Poljska, država na istoku Srednje Europe, graniči s Njemačkom na zapadu, Češkom na jugozapadu, Slovačkom na jugu, Ukrajinom na jugoistoku, Bjelorusijom na istoku, Litvom na sjeveroistoku i Rusijom (Kaliningradska oblast) na sjeveru; izlazi na Baltičko more, ima 491 km morske obale.
Prirodna obilježja
Varšava
Gdańsk
Zakopane i jezero Morsko oko u Tatrama
Krakov, glavni trg
Varšava, zgrada predsjedničke palače
Poljska je pretežno nizinska zemlja, najvećim dijelom nalazi se u Njemačko-poljskoj (ili Pribaltičkoj) nizini, a u prirodnogeogr. smislu može se izdvojiti nekoliko cjelina koje se pružaju u smjeru I–Z. Na S, uz obalu Baltičkoga mora, pruža se uska primorska zona Pomorja (Pomorze). Obala je niska, pjeskovita, ugl. slabo razvedena s nizom do 30 m visokih dina koje priobalna jezera i lagune odvajaju od mora. Jedina dva veća zaljeva su Szczecinski na Z i Gdański na I. Prema J nastavlja se jezersko područje. Prevladavaju blago valoviti brežuljci i platoi (do 330 m) građeni od plodnih morena nekadašnjega ledenog pokrova između kojih su mnogobrojna udubljenja ispunjena vodom tvoreći jezera i močvare. Sastoji se od triju regija: područje i od Wisłe naziva se Pojezierze Mazurskie (Mazurija), z od nje Pojezierze Pomorskie, a j od r. Noteć Pojezierze Wiełkopolskie. Treću cjelinu čine nizine sred. Poljske: na Z, oko sr. bazena Warte, je Wiełkopolska, na I, oko sr. Wisłe, Mazowiecka te na JZ, u bazenu gornje Odre, nešto manja Śląska nizina. Građene su od čelnih morena starije glacijacije, mjestimično pokrivene pijescima i praporom. To je pretežno uravnjen kraj s vrlo blago istaknutim morenskim uzvisinama između kojih su vlažnije pradoline, oblikovane tokovima koji su za ledenog doba tekli ispod i rubom ledenog pokrova. Dalje prema J nastavlja se Poljsko visočje koje je po postanku dio hercinskoga gorja (rudarstvo), pokrivenog slojevima mezozojskih stijena i praporom, starija podloga na više mjesta izbija na površinu. Z od doline Wisłe nalazi se Wyżyna Małopolska (najveća uzvisina Łysica, 612 m, Góry Świętokrzyskie), a i od nje Wyżyna Lubelska. Na J, oko gornjeg toka Wisłe, u predgorju Karpata nalazi se Sandomierska kotlina ispunjena pijescima i praporom. Planinski pojas na J Poljske čine mlada nabrana gorja. Na JZ su Sudeti, u osnovi građeni od granita i gnajsa pretkambrijske starosti, uzdignuti tijekom alpske orogeneze. Gl. gorsku skupinu čine Karkonosze (češ. Krkonoše), a najveću visinu dosežu vrhom Únieżka, 1602 m. Na JI su Karpati, koji u Poljskoj obuhvaćaju Beskide (Babia góra, 1725 m) i Tatre s najvišim vrhom Poljske – Rysy, 2499 m. Klima Poljske umjereno je topla, kontinentska. Obilježja kontinentalnosti pojačavaju se od SZ, gdje se još osjećaju utjecaji oceana prema I i prema J. U tom smjeru povisuje se sr. srpanjska temp. (od 17 na 20 °C), a snizuje sr. siječanjska (od -1 na -5 °C). Padalina ima najmanje u sred. nizini, ugl. 500–600 mm, sjev. područja i visočje primaju 600–800 mm, a najvlažnija su juž. planinska područja s 1000–1500 mm. Najviše padalina padne u toploj pol. godine, zimi je uobičajen snijeg koji se u planinama dulje zadržava. Pod šumama je 29% površine, a prevladavaju crnogorične vrste. Od bjelogorice najrašireniji su breza, hrast, bukva i grab. Osim na Karpatima (niže miješana šuma, iznad 1100 m smreka), šume su očuvane u nekim poplavnim ravnicama i zaštićenim područjima (na primjer Beloveška šuma na SI). Praktički cjelokupni teritorij Poljske pripada slijevu Baltičkog mora, a više od pol. površine odvodnjava najveća poljska rijeka Wisła (Visla, 1047 km). Gl. su joj pritoci San, Pilica i Bug. Zap. dio zemlje odvodnjava Odra (854 km, u Poljskoj 742 km), s najvećim pritokom Wartom (726 km). Najveći vodostaj rijeke imaju u proljeće (kopnjenje snijega) i ljeto (padaline), zimi se zaleđuju i do 3 mj. Poljska ima više od 9000 jezera, glacijalnog su postanka, zauzimaju oko 1% površine zemlje, ali samo su dva veća od 100 km2: Śniardwy i Mamry, oba u Mazuriji.
Stanovništvo
Stanovništvo Poljske etnički je vrlo homogeno. Poljaci, zapadnoslav. narod, čine više od 98% od gotovo 40 mil. st. Takva homogenost nastala je nakon velikih migracija poslije II. svj. rata kada je iselilo nepoljsko stanovništvo (najviše Nijemci), a na njihovo mjesto doselili su Poljaci koji su promjenama granica ostali izvan zemlje. Od manjina danas najviše ima Nijemaca, Ukrajinaca i Bjelorusa, a broj Židova, koji su prije rata činili više od 8% st., zanemariv je. Služb. jezik je poljski. Gustoća naseljenosti dosta je visoka. Najgušće je naseljeno područje visočja na J, a najslabije na SI, I i SZ. U gradovima živi o. 2/3 st. Nakon II. svj. rata gradovi su brzo rasli zbog migracija selo–grad. To je često uzrokovalo nedostatak radne snage u ruralnim krajevima te problem stanogradnje u gradovima. Gl. grad, Varšava s 1 634 400 st. (šire grad. područje 2,2 mil.) veličinom dosta odskače. Ostali veći gradovi: Łódź (762 600 st.), Krakov (Kraków, 753 800), Wrocław (633 300), Poznań (568 000), Gdańsk (462 100), Szczecin (413 400), Bydgoszcz (364 300), Lublin (361 100) i Katowice (314 300). Oko Katowica, u rudarsko-industr. području Gornje Šleske, u dužini od o. 50 km pruža se veliko konurbacijsko područje u kojem živi više od 2,5 mil. st. U II. svj. ratu Poljska je izgubila 6,5 mil. st. i prijeratni broj dosegla je tek u 1980-ima. Nakon toga rodnost se postupno smanjivala pa se porast st. usporio na 4‰ (prosj. 1980–2002). Danas je prir. porast vrlo spor, rodnost se kreće o. 11, a smrtnost o. 10‰. To se odrazilo na dobnu strukturu u kojoj mlađi od 15 g. čine o. 1%, a stariji od 65 g. 13% ukupnog st. Medijalna dob je 36 g., a očekivano trajanje života 74 g. U vjerskoj strukturi dominiraju katolici (o. 95%), manjinu čine pravoslavci, protestanti i dr. Obrazovna struktura je izvrsna, nepismenih praktički nema. Osnovno obrazovanje obvezno je i besplatno. Među brojnim sveučilištima najveće je ono u Varšavi, osn. 1818, a najstarije u Krakovu, osn. 1364.
Gospodarstvo
Sopot, promenada
Baltičko more, obala kraj Gdańska
Gdańsk, zgrada Tehničkoga sveučilišta
Poljska je među prvim tranzicijskim zemljama s pozitivnim rezultatima restrukturiranja gospodarstva. Tranzicijska kriza, iako snažna (pad BNP-a za 20%, rast nezaposlenosti, visoka inflacija), trajala je kratko i već 1993. zabilježen je znatan gosp. rast. Nastavljeno je s privatizacijom malih i sr. poduzeća, otvarane su nove tvrtke i pokrenute investicije. Kao gl. problemi ostalo je restrukturiranje i privatizacija velikih drž. poduzeća u “osjetljivm djelatnostima” (energetika, rudarstvo, metalurgija, željeznica), birokracija, korupcija i dosta raširena siva ekonomija, ali u sljedećih 10-ak god. i to je riješeno u dovoljnoj razini za prijam u članstvo EU-a (od svibnja 2004). BNP po stanovniku premašuje 5000 USD, ali znatne su razlike između sloja koji se u tranziciji bolje snašao i 15-ak % st. koje se smatra siromašnim. Poljoprivreda je važnija u smislu angažiranosti radne snage nego u doprinosu BNP-u. Tijekom socijalist. razdoblja većina poljoprivr. zemljišta ostala je u priv. vlasništvu, ali negativna je posljedica današnja usitnjenost posjeda, niska produktivnost i nedostatak investicijskoga kapitala što otežava i nastojanja privatizacije zemljišta u drž. vlasništvu. Najvažnija poljoprivr. područja su u nizinama sred. Poljske, na praporom pokrivenom području u Šleskoj (Śląsk) te na J zemlje. Najviše se uzgajaju krumpir (6. u svijetu), raž (2.), šećerna repa, zob (4.), pšenica, ječam, uljana repica, nešto lana, u okolici gradova povrće, a na brdima u podnožju Sudeta i Karpata voće. U stočarstvu je najvažniji uzgoj goveda (za mlijeko, 10. u svijetu, i meso), svinja, ovaca i peradi. Ribarstvo je dobro razvijeno, ali u stagnaciji. Osim na Baltičkome moru, polj. flota lovi i u Atlantskom oceanu. Na jezerima je značajno i slatkovodno ribarstvo, problem je povećana onečišćenost. Rudarstvo je važna grana gospodarstva. Najvažnije je vađenje ugljena (kameni u Gornjoj Šleskoj /Górny Śląsk/), 1. u Europi, 8. u svijetu, smeđi ugljen i lignit u sred. Poljskoj, 6. u svijetu). Nalazišta nafte su skromna, a plinom se pokriva o. 40% potreba. Od ostalih ruda najvažnije su bakar (7. u svijetu), olovo (7.), srebro (4.) i platina (4.), te sumpor, kamena i kalijeva sol; proizvodnja željezne rude gotovo je prestala. Glavnina el. energije dobiva se u termoelektranama na ugljen (problem onečišćenja), a nekoliko postotaka u hidroelektranama u Karpatima. Industr. razvoj počeo je u sklopu Ist. bloka u kojem je Poljska razvijala crnu i obojenu metalurgiju, strojogradnju, elektrotehn. i kem. ind. Gl. industr. područje bio je gornjošleski bazen s velikom koncentracijom metalurgije i kem. ind. Mnoga poduzeća tijekom tranzicije zapala su u krizu zbog gubitka tržišta na području SEV-a i nekonkurentnosti na zap. tržištu (niska kvaliteta i produktivnost). Danas su gl. grane strojogradnja i proizvodnja vozila, prehr. (šećerane, pivovare), kovinska, kem. (koks, kiseline, umjetna gnojiva, umjetna vlakna), tekst., duhanska, drvna i dr. Vanj. trgovina uspješno se preorijentirala na zap. tržišta i ostvaruje suficit. Gl. izvozni proizvodi su strojevi i el. aparati, vozila, kovinski proizvodi, kem. proizvodnja, drvo, celuloza i papir. Uvoze se industr. oprema i strojevi, nafta i derivati, vozila, prehr. proizvodi. Gl. partneri su zemlje EU-a (Njemačka, Francuska, Italija), Rusija i Kina. Želj. mreža razmjerno je gusta, ali nakon 1990. postupno gubi putnike i teret. Država nastoji modernizirati gl. pravce i uključiti ih u eur. prom. sustav. Gl. želj. čvorište, kao i ono cestovne mreže, je Varšava. Cestovna je mreža gusta, ali mnoge su ceste zbog teškoća održavanja u lošem stanju. Unutar. plovidba je skromna, iako su gl. rijeke povezane kanalima međusobno i s mrežom u Poljskoj i Bjelorusiji. Gl. morske luke su Gdynia, Gdańsk i Szczecin. Međunar. zračne luke imaju Varšava, Krakov i Gdańsk, a manje još nekoliko gradova.
BNP (2003): 206,95 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2003):
poljoprivreda 3%, industrija 31%, usluge 66%
Udio zaposlenih po sektorima (2002):
poljoprivreda 30%, industrija 24%, usluge 46%
Nezaposlenih (2003): 19%
Inflacija (pros. 1990–2001): 21,3%; (2004: 3,5%)
Realan rast gospodarstva (pros. 1990–2002): 4,3% (2003: 3,7%)
Uvoz (2003): 73,8 mlrd. USD
Izvoz (2003): 87,9 mlrd. USD
BNP (2003): 206,95 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2003):
poljoprivreda 3%, industrija 31%, usluge 66%
Udio zaposlenih po sektorima (2002):
poljoprivreda 30%, industrija 24%, usluge 46%
Nezaposlenih (2003): 19%
Inflacija (pros. 1990–2001): 21,3%; (2004: 3,5%)
Realan rast gospodarstva (pros. 1990–2002): 4,3% (2003: 3,7%)
Uvoz (2003): 73,8 mlrd. USD
Izvoz (2003): 87,9 mlrd. USD
Povijest
Barbakan u Krakovu, XV. st.
dvorac Wawel, Krakov
isusovačka crkva sv. Stanislava u Poznańu XVII-XVIII. stoljeće
J. Matejko Kopernik, Krakov
Krakov, glavni oltar bazilike
Arheološki nalazi svjedoče da je područje današnje Poljske bilo kontinuirano nastanjeno od razdoblja između ←70 000 i ←40 000 godine. Tijekom paleolitika, neolitika, brončanog i željeznog doba to su područje nastanjivale razne etničke skupine, ali je malo toga poznato o njihovoj narodnosnoj i lingvističkoj pripadnosti. Od sredine ←II. tisućljeća na području između Labe i Odre te na prostoru do zapadne Ukrajine razvila se lužička kultura koju je karakterizirala mreža utvrđenih naseobina. Najpoznatije je arheološko nalazište iz toga razdoblja Biskupin, utvrđeno naselje iz ranoga željeznog doba, vojvodstvo Kujawsko-Pomorskie. Na zapadu i sjeveru Poljske te u Pomeraniji razvila se kultura nordijskoga brončanog doba koja je nastala dolaskom istočnogermanskih plemena na to područje. U razdoblju od III. do V. stoljeća Germani su napustili to područje koje su u V. stoljeću naselila brojna slavenska plemena i utemeljila prve slavenske kneževine. Najveća plemena bila su Poljani (oko rijeke Warte), Mazuri (oko srednje Visle), Vislani (oko gornje Visle, takozvana Mala Poljska) te Šlezani (oko Odre). Poraz Vislana u sukobu s Velikom Moravskom u drugoj polovini IX. stoljeća iskoristili su Poljani koji su u X. stoljeću postali najjače poljsko pleme. Prvu poljsku državu utemeljio je poljanski vojvoda → Mieszko (oko 960–992) koji je 966. primio kršćanstvo. Njegov sin → Boleslav I. Hrabri (992–1025) proširio je državu i 1025. okrunjen je za kralja. Uslijedilo je duže razdoblje unutarnjih sukoba između kraljevske vlasti i velikaša koje je prekinuto obnovom kraljevstva 1320. Vrhunac Poljskoga Kraljevstva za dinastije → Pjastovića (poljski: Piastowie) bio je u vrijeme → Kazimira III. Velikog (1333–70), nakon čije je smrti za kralja izabran → Ludovik I. Anžuvinac (1370–82). Godine 1386. uspostavljena je personalna unija između Poljske i Litve pa je na vlast došao litavski veliki knez Jagelo (poljski kralj → Vladislav II. Jagelo, 1386–1434), koji je 1410. pobijedio vojsku Njemačkoga viteškog reda i proširio teritorij kraljevstva na Pomeraniju (Pomorje), Gdańsk i dio zapadne Pruske. Godine 1505. ojačano srednje plemstvo (šljahta) prisililo je vladara na potpisivanje Radomske konstitucije kojom je ojačano značenje staleške skupštine (Sejma). Godine 1569. Lublinskim je sporazumom uspostavljena realna unija Poljske i Litve. Daljnji uspon kraljevstva bio je za Sigismunda III. Vase (1587–1632) koji je 1609. osvojio Moskvu i za ruskoga cara okrunio svojega sina Vladislava. Godine 1655. dio sjeverne Poljske zauzeo je švedski kralj Karlo X. Gustav, a 1667, nakon rata s Rusijom, Poljska je izgubila velik dio Ukrajine. Od sredine XVIII. stoljeća dolazi do znatnog slabljenja Poljske, pa su 1772. Rusija, Pruska i Habsburška Monarhija izvršile takozvanu prvu podjelu Poljske. Godine 1791. proglašen je novi ustav kojim je građanstvo dobilo predstavnike u Sejmu, a što je izazvalo otpor plemstva potpomognutog Rusijom. Uslijedila je takozvana druga podjela Poljske (1793) između Rusije i Pruske. Rusija je zauzela dio Ukrajine i Bjelorusiju, a Pruska Gdańsk, Toruń i dio Velike Poljske. Godine 1795. Pruska, Rusija i Habsburška Monarhija izvršile su takozvanu treću podjelu Poljske što je dovelo do nestanka Poljskoga Kraljevstva jer su te tri države u cijelosti okupirale pojedine dijelove zemlje. Godine 1797. osnovana je Poljska legija na čelu s → Janom Henrykom Dąbrowskim koja je u napoleonskim ratovima stala na stranu Francuske. Godine 1807. Poljska je legija od okupiranih austrijskih i pruskih dijelova Poljske utemeljila Varšavsko vojvodstvo koje je nestalo 1813. Odlukom Bečkoga kongresa 1815. osnovana je → Kongresna Poljska koja je personalno ujedinjena s Rusijom. Konačno, poslije poljskog ustanka 1830–31. veći dio Poljske priključen je Rusiji kao jedna od provincija. Za I. svjetskoga rata njemačka i austrougarska vojska okupirale su ruski dio Poljske i 1916. proglasile Kraljevinu Poljsku. Nakon završetka rata, u Lublinu je 3. XI. 1918. proglašena Republika Poljska koja je Versailleskim ugovorom (18. VI. 1919) stekla međunarodno priznanje. Republici Poljskoj priključena je Velika Poljska, dobila je koridor do Baltičkoga mora, a Gdańsk je proglašen slobodnim gradom u carinskoj uniji s Poljskom. Tijekom listopada 1920. poljska je vojska okupirala Vilnius i jugoistočni dio Litve te je nakratko zauzela i Kijev. Godine 1920. izbio je rat Poljske s Rusijom, a mirovnim ugovorom u Rigi (18. III. 1921) Poljska je stekla velike dijelove Bjelorusije i Ukrajine. Nakon referenduma 1921. proširila je teritorij na Gornju Šlesku. U svibnju 1926. general → Józef Piłsudski izvršio je državni udar i uveo diktaturu. Poslije njemačke okupacije Čehoslovačke (1938) Poljska je zauzela sjeverni dio Moravske, u ožujku 1939. odbila je ultimatum Hitlerove Njemačke za priključenje Gdańska Trećem Reichu, a 23. VIII. 1939. Njemačka i SSSR potpisali su sporazum o nenapadanju kojim je dogovorena i takozvana četvrta podjela Poljske. Dana 1. IX. njemačke postrojbe napale su Poljsku, a 17. IX. sovjetska vojska okupirala je zapadne dijelove Bjelorusije i Ukrajine. Nakon napada na SSSR, njemačka je vojska zauzela cijelu Poljsku i priključila njezin zapadni dio Trećem Reichu. U ostalim dijelovima ustrojeno je takozvano Generalno gubernatorstvo (Generalgouvernement) te je započeto plansko istrebljivanje Židova i Poljaka. Kad je u ljeto 1944. Crvena armija došla gotovo do Varšave, Domovinska vojska (Armia Krajowa), koju je organizirala poljska vlada u izbjeglištvu, predvođena generalom → Tadeuszom Komorowskim, podignula je ustanak u Varšavi (1. VIII. 1944). Njemačka je vojska nakon dva mjeseca ugušila ustanak, a Crvena armija zauzela je Varšavu i cijelu Poljsku tijekom siječnja 1945. Odlukama Sporazuma u Jalti (11. II. 1945) u lipnju iste godine osnovana je koalicijska vlada nacionalnoga jedinstva, a Potsdamskom deklaracijom (2. VIII. 1945) određene su nove granice Poljske. Istočna granica bila je na takozvanoj Curzonovoj liniji, koju je još tijekom poljsko-ruskoga rata 1920. predložio britanski političar George N. Curzon, čime je Poljska izgubila velik dio teritorija. Ipak, zauzvrat je dobila nekadašnja njemačka područja istočno od rijeka Odre i Nise. Prvi izbori nakon II. svjetskoga rata održani su u siječnju 1947, a pobjedu su odnijele lijeve stranke. Godine 1948. došlo je do ujedinjenja Poljske radničke stranke i Poljske socijalističke stranke u jedinstvenu Poljsku udruženu radničku partiju (PURP). U razdoblju od 1945. do 1948. njezin je predsjednik bio → Władysław Gomułka, koji je nastojao omogućiti Poljskoj samostalan ili barem autonoman put socijalističkoga razvitka izbjegavajući prisilnu kolektivizaciju zemlje te nastojeći urediti odnose s Katoličkom crkvom. Nakon njegove prisilne smjene 1948. na čelo PURP-a postavljen je → Bolesław Bierut (do 1956) koji je bio zadužen za provođenje sovjetizacije zemlje i društva. U skladu s tom politikom dana 22. VII. 1952. proglašen je novi poljski ustav kojim je zemlja preimenovana u Narodnu Republiku Poljsku. U svibnju 1955. Poljska je bila potpisnica Sporazuma o prijateljstvu, suradnji i uzajamnoj pomoći (takozvani Varšavski pakt). Godine 1956. u Poznańu je izbio radnički ustanak, a jedna od njegovih posljedica bio je ponovni izbor W. Gomułke na čelo PURP-a koji je na tom položaju ostao do 1970. Tijekom 1970-ih dolazi do izraženoga nezadovoljstva Poljaka politikom PURP-a, osnivaju se oporbene skupine, a osobit doprinos jačanju nacionalnog identiteta dao je izbor krakovskoga nadbiskupa Karola Wojtyłe za papu → Ivana Pavla II. (1978). Početkom 1980-ih došlo je do snažna razvitka sindikalnoga pokreta, pritom je osobito važan bio sindikat Solidarnost (Solidarność) s oko 8 000 000 članova na čelu s → Lechom Wałęsom. Nakon nemira na koje je pozvao ovaj sindikat, posebice u Gdańsku, u prosincu 1981. uvodi se izvanredno stanje u zemlji (ukinuto 1983) i uspostavljen je civilno-vojni režim na čelu s generalom → Wojciechom Jaruzelskim. Od sredine 1980-ih najvažniji utjecaj na politički život u Poljskoj imala je “perestrojka” Mihaila Gorbačova (1985–91) koja je dovela do demokratizacije dijela članstva unutar PURP-a te otvaranja pregovora s vodstvom Solidarnosti. Na prvim parlamentarnim izborima za Sejm (4. i 18. VI. 1989) podjednaki broj zastupnika dobili su PURP i Solidarnost, a za predsjednika vlade izabran je → Tadeusz Mazowiecki. Dana 31. XII. 1989. zemlja je promijenila naziv u Republika Poljska. Na predsjedničkim izborima potkraj 1990. pobijedio je L. Wałęsa, koji će predsjedničku dužnost obnašati do 1995. Godine 1990. Poljska je ugovorom utvrdila granice s Njemačkom, a 1991. potpisala sporazum sa SSSR-om o povlačenju sovjetske vojske iz Poljske do konca 1993. Godine 1995. na čelo države dolazi → Aleksander Kwaśniewski, predstavnik Saveza demokratske ljevice. Za njegova prvoga mandata referendumom 1997. prihvaćen je današnji Ustav. Budući da je od studenoga 1991. Poljska postala članica Vijeća Europe, započela je ubrzani proces integracije prema Europskoj uniji. U veljači 1994. postala je pridružena članica Europske unije, a u travnju iste godine zatražila je primanje u Europsku uniju. Dana 12. III. 1999. Poljska je primljena u NATO, a 1. V. 2004. u Europsku uniju. Na predsjedničkim izborima potkraj 2005. pobijedio je čelnik konzervativne stranke Pravo i pravednost → Lech Kaczyński. Nakon njegove smrti u zrakoplovnoj nesreći (10. IV. 2010), održani su predsjednički izbori na kojima je pobijedio predsjednik Sejma → Bronisław Komorowski, koji se nije izborio za drugi mandat jer je na predsjedničkim izborima u svibnju 2015. pobijedio Andrzej Duda.