potencija, u geometriji
potencija (lat.) 1. Snaga, moć za izvođenje čega. 2. mat Broj xn koji se dobije tako da se realni broj x pomnoži sam sa sobom n puta (n je prirodni broj). Broj x se zove baza, n eksponent, xn n-ta potencija od x. Npr. 54 = 5×5×5×5=625. Druga potencija se naziva kvadrat, treća kub, četvrta bikvadrat. Da bi se prikazali vrlo veliki ili vrlo mali brojevi, koriste se potencije s bazom 10, npr. milijarda je 109, odn. milijarditi dio 10-9. 3. U geometriji, p. točke T s obzirom na kružnicu K produkt je orijentiranih segmenata TS1 i TS2 određenih sjecištima S1 i S2 pravaca pramena s vrhom u T i kružnice K. 4. med Spolna moć muške jedinke, sposobnost da obavi snošaj (potentia coeundi) i sposobnost oplodnje (potentia generandi).