potreba, u psihologiji, fiziološko stanje ljudskog organizma, osjećaj nekog nedostatka ili poremećene ravnoteže, iz koje dolazi pobuda, želja da se nedostatak ukloni i uspostavi ravnoteža (p. za hranom, vodom, zrakom itd.). U širem smislu, sve unutar. pobude koje zajedno s vanj. poticajima usmjeravaju ljudsko ponašanje. Razlikuju se biološke ili primarne potrebe, i sekundarne, stečene ili socijalne. Prve su nasljedne i njihovo je zadovoljavanje nužno za održavanje života jedinke ili vrste, druge su naučene i određene društv.-kult. okruženjem u kojem pojedinac živi (p. za uspjehom, društvom, športom itd.).