pragmatizam (engl. prema grč.), smjer u filozofiji prema kojem su praktično djelovanje i praktična korist odlučujući kriterij za prosuđivanje smislenosti i istinitosti teorije po kojoj um spoznaje radi djelovanja, a ne radi znanja. Nastao potkraj XIX. st. u SAD-u, a pojam dolazi od Ch. S. Piercea (1872) koji je njime izrazio novu logičku teoriju značenja i metodu postizanja konceptualne i lingvističke jasnoće u rješavanju intelektualnih problema. Gl. su mu predstavnici u XX. st. amer. filozofi W. James, J. Dewey, te F. C. S. Schiller i H. Vaihinger.