pravopis, Babić-Finka-Moguš Hrvatski pravopis
pravopis ili ortografija, skup pravilâ za pisanje nekog jezika upotrebom određenoga skupa slova i drugih znakova. Ima dva podskupa: u vezi s upotrebom slovâ (pa su tu onda opća, načelna pravila te pravopisni rječnik) i u vezi s upotrebom drugih znakova. U hrv. jeziku prvi popis pravopisnih pravila bio je Pravopis jezika ilirskoga Josipa Partaša 1850. Današnji se pravopisi (kao popisi takvih pravila) nastavljaju na Hrvatski pravopis I. Broza 1892. (i prerade D. Boranića): Hrvatski pravopis S. Babića, B. Finke i M. Moguša (i Hrvatski školski pravopis S. Babića, Sande Ham i M. Moguša) i Pravopis hrvatskoga jezika V. Anića i J. Silića. → fonološki pravopis, → morfonološki pravopis