predikat (lat.) 1. U gramatici, gl. dio rečenice kojim se izriče nešto o subjektu (npr. Marko jede). Razlikuju se glagolski i imenski p. 2. U logici, jedan od dvaju pojmova koji sačinjavaju svaki sud; pojam kojim se o subjektu nešto izriče ili tvrdi. Obrađuje se kao pojam s obzirom na svojstva i odnose, tj. prema mogućnosti zauzimanja jednog ili više mjesta u nekom stavu. Prema Aristotelu, svaki je sud uvršćivanje pojma subjekta pod opseg pojma predikata. Drugi su logičari isticali obrnut odnos, ili odnos identičnosti.