prezbiter (grč.), naziv za člana žid. velikog vijeća (prezbiterija ili sinedrija) i za starješinu sinagoge u Palestini. U ranom kršćanstvu, ugledni vjernik i nadstojnik kršć. crkv. općine, potom je kojiput i sinonim za episkopa, a razvojem crkv. hijerarhije već u II. st. (na Istoku i Zapadu) sinonim za svećenika, biskupova suradnika. Prezbiterij označava službu i zajednicu prezbitera (svećenika), svećenstvo, ali i povišeni prostor uz oltar u crkvi, određen za svećenika, svetište. U nekim protest. crkvama naziv za laike zadužene za neke crkv. poslove.